Abstract
Nakon uvodnoga poglavlja, koje sažeto predstavlja temeljne teze Derridaovih ranih čitanja Freuda i Lacana, ovaj tekst nastoji ukazati na ulogu što su ju u njegovu kasnijem radu imali Nicolas Abraham i Maria Torok. Introjekcija/inkorporacija, kripta, kriptonimija, transgeneracijska sablast – ključni pojmovi njihove psihoanalize, nastali detaljnom revizijom Freudova koncepta tugovanja – predstavljaju temelj Derridaovim promišljanjima odnosa sablasnoga i tekstualnoga, te tugovanja kao etičkoga problema. Završno poglavlje, na primjerima tekstova o smrtima Rolanda Barthesa i Paula de Mana, demonstrira način kojim Derrida razrađuje i prevladava opreku introjekcije i inkorporacije, odnosno normalnog i patološkog; aporije postfreudovskoga mišljenja tugovanja kao temeljnog oblika odnošenja prema drugome navode na ponovno promišljanje cjelokupnoga koncepta subjekta.This article’s introductory chapter summarizes the basic outlines of Derrida’s early readingsof Freud and Lacan, and the following chapters analyse the impact of Nicolas Abraham andMaria Torok on his later work. Introjection/incorporation, crypt, cryptonymy, transgenerationalphantom – the key ideas of their psychoanalysis, developed in a detailed revision of Freud’sconcept of mourning – provide the foundation for Derrida’s thinking on spectrality and text, aswell as for reconsidering mourning as an ethical problem. The concluding chapter demonstratesDerrida’s elaboration and overcoming of the opposition between introjection and incorporation in his writings on the deaths of Roland Barthes and Paul deMan: the post-Freudian aporias of mourning as a fundamental way of relating to the otherdemand a thorough rethinking of the concept of subject