Abstract

Članak preispituje Sartreovo djelo kao filozofsku sintezu misli i borbe, u kojoj autentični ljudski odnosi i konkretno političko djelovanje zauzimaju središnje mjesto mnogo više nego što je priznato u mnogim drugim razmatranjima. Ovaj rad također identificira određene nedosljednosti, metodološka ograničenja i kontroverzna mjesta u njegovim djelima, istodobno potvrđujući bitno autentičnu jezgru njegove filozofije i političkog djelovanja