Abstract

Monolitna kulturološka označenja kao što je Zapad ili Istok postala su sumnjiva i puki izraz parokijalizma u eri globalizacijskih procesa. Otuda, trebalo bi biti očito da svjetska filozofija nije nešto što se može ograničavati isključivo na jednu tradiciju koja započinje sa Talesom. Ona mora biti dostatno široka da obuhvati svaki čin filozofiranja, svaki oblik traganja za mudrošću, budući da ne moramo svi biti Zapadnjaci da bismo filozofirali. Kako bi dali svoj doprinos prevladavanju općenite kulture ksenofobije na pragu 21. stoljeća u Bosni i Hercegovini i Balkanu općenito, dvojica su priređivača Novih granica japanske filozofije, Nevad Kahteran i James W. Heisig, uključili čitav serijal tekstova (11 eseja o japanskoj filozofskoj tradiciji), potcrtavajući ovaj nesrazmjer u pogledu unošenja azijskih prinosa te napose modela dalekoistočnjakog mišljenja u našim filozofskim seminarima, potičući druge da rade na produbljivanju ovakovrsnih susretanja i transkulturalnom dijalogu. Zapravo, ovim sveskom se sumiraju rezultati prethodna četiri sveska Nanzan Instituta (Frontiers of Japanese Philosophy 1, 2, 3 i 4) te japanski prinosi pluralizmu i interkulturalnim studijama postaju dostupni u našem jeziku.