Abstract
Rad obrazlaže različite načine artikulacije tijela i tjelesnosti u filmu. Figura tijela i koncept tjelesnosti mogu se shvatiti na dvostruk način: ili kao »tjelesnost« filma ili kao »tjelesnost« u filmu, tj. ili kao materijalnost filmskoga medija, bez čije bi tehnološke osnove svaka slikovna artikulacija postala nemogućom, ili kao materijalnost središnjih figura filma, koje se u različitim oblicima tamo konkretiziraju. Također, ističe se i povezanost tijela gledatelja i taktilno shvaćene filmske slike u fenomenološkom pristupu filmu. U tom kontekstu rad problematizira odnos tih triju koncepcija fokusirajući se u prvome redu na divergentne načine prikaza tijela u ostvarenjima heterogenih žanrovskih, stilskih i historiografskih težišta poput uloge mehanike tijela u američkoj nijemoj filmskoj komediji, atrakcije ranoga nijemoga filma te figuracije prvenstveno ženskog, ali i muškog tijela u djelima klasičnog igranofilmskog stila.