Abstract

U ovom članku razmatra se fragment DK B6 Parmenidove poeme. Autor zastupa tezu da bi najkoherentnija interpretacija DK B6 bila sljedeća: na početku fragmenta boginja izlaže kriterij istinitoga govora i mišljenja te zahtijeva od učenika da ga se pridržava; potom zahtijeva od učenika da prijeđe oba puta istraživanja – put istine i put smrtnika; poslije toga izlaže neka svojstva mnijenja smrtnika, kao i njihovu osnovnu zabludu; na kraju ona kaže da za smrtnike postoji put natrag ili izlaz, koji bi se sastojao u njihovom povratku na ono što je rečeno na početku fragmenta ili u njihovom povratku na kriterij istinitoga govora i mišljenja. Pomno čitanje toga fragmenta uzima se kao osnova za širu reinterpretaciju Parmenidove misli. U radu se brani teza da Parmenid u poemi u osnovi govori o dva, a ne o tri puta istraživanja. Također se brani teza da okosnicu izlaganja u poemi predstavlja sukob između dvije prima facie prihvatljive intuicije: intuicije o kriteriju istinitoga govora i mišljenja te intuicije nastale na našem osjetilnom iskustvu o događajima u svijetu, koju Parmenid naziva mnijenjem smrtnika. Općenito gledano, Parmenid prihvaća prvu intuiciju, ali njegova radikalna interpretacija te intuicije vodi do odbacivanja druge.