Na temelju analize strukture i slijeda postupka analogije, autor upućuje kritiku tezi o djelomičnoj svodljivosti, tj. tezi prema kojoj se analogija, izuzev onoga njezinog koraka koji predstavlja strogu analogiju, može svesti na vaganje. U radu se stoga prvo iznose neki problemi navedene teze, poput nenužnosti svodljivosti ili činjenice da se pod krinkom vaganja provodi prava analogija. Središnja je teza rada tvrdnja da analogiju nije moguće uspješno svesti na oblik vaganja.

Tekst predstavlja analizu situacije sa ženama filozofkinjama u Hrvatskoj tijekom komunističko-socijalističkog razdoblja (1945. - 1989.). Analiza se usredotočuje na dva aspekta: stjecanje doktorata iz filozofije i publikacije. Naša analiza pokazuje da su filozofkinje tijekom tog razdoblja po oba kriterija, odnosno po broju doktora filozofije i broju publikacija, bile proporcionalno na otprilike istoj razini kao i danas u zapadnim zemljama, uključujući današnju Republiku Hrvatsku. Komunistički socijalizam je bio koristan za filozofkinje na dva načina. Prvo, administrativno, uklonio je prepreke za zapošljavanje žena (...) na sveučilištima i znanstvenim institutima. Drugo, komunizam i socijalizam, sami po sebi filozofske i socio-filozofske doktrine, nudili su niz novih tema, istraživanja i elaboracija za daljnji razvoj. Ti čimbenici omogućili su da u Hrvatskoj, koja je u to vrijeme bila ekonomski i obrazovno mnogo manje razvijena od većine današnjih zapadnih zemalja, proporcionalno isti broj filozofkinja ima akademsku poziciju kao danas u zapadnom svijetu (uključujući današnju Hrvatsku). Također smo analizirali sedam najvažnijih filozofskih časopisa koji su izlazili u to vrijeme i utvrdili da je između 1945. i 1989. godine 15,4% tekstova bilo napisano od strane žena. Omjer ženskog autorstva je 0,2. To je impresivan broj ako uzmemo u obzir da je u to vrijeme omjer ženskog autorstva bio veći nego trenutno na JSTOR-u, uzimajući u obzir razlike u postupcima objavljivanja tada i sada. (shrink)

Ovaj rad započinje konstatacijom da u sklopu relativno kratke povijesti moderne filozofske kulture u Bugarskoj postoji dovoljno osnova za razlikovanje nekoliko zasebnih razdoblja, svako od kojih uključuje specifične razvojne etape. Svako razdoblje stoga zaslužuje ozbiljnu analizu. No istraživanje povijesti moderne bugarske filozofije mora se temeljiti na jasnim metodološkim premisama. Kada objašnjavamo fenomene i procese filozofskog života u ovoj zemlji, polazimo od pojma filozofske kulture, shvaćenoga kao kompleksni sustav koji uključuje elemente i idealne prirode i ne-idealnog karaktera. Svi čimbenici socio-kulturne (...) naravi u životima profesionalnih filozofa – aktivnosti, institucije znanja, filozofska tijela, formalne i neformalne organizacije, filozofski forumi i filozofski tisak – obuhvaćeni su pojmom filozofska javnost. Korištenjem ovoga termina omogućuje se provođenje fenomenološke analize različitih manifestacija filozofije izvan stratuma intrinzičnih ideja.This study begins with the ascertainment that within the comparatively short history of modern philosophical culture in Bulgaria, there are enough grounds to distinguish several relatively independent periods, each with its specific stages. Each of these periods deserves serious analysis. But the study of the history of modern Bulgarian philosophy has to be based on clear methodological premises. When we explain the phenomena and processes of philosophical life in this country, we proceed from the concept of philosophical culture, understood as a complex system incorporating both elements of ideal nature and of non-ideal character. All factors of socio-cultural nature in the lives of the professional philosophers – activities, institutions of knowledge, body of philosophers, formal and non-formal organizations, forums of philosophers and philosophical press – are specified by the term philosophical publicity. Using this term makes it possible to carry out a phenomenological analysis of the different manifestations of philosophy outside its stratum of intrinsic ideas.Cette étude commence par la constatation qu’il existe, dans le cadre de la relativement courte histoire de la culture philosophique moderne en Bulgarie, suffisamment de raisons pour distinguer plusieurs périodes relativement séparées, chacune comportant des phases spécifiques. Chaque période mérite ainsi une analyse sérieuse. Mais l’étude de l’histoire de la philosophie bulgare moderne doit être fondée sur des prémisses méthodologiques claires. Lorsque nous expliquons les phénomènes et les processus de la vie philosophique dans ce pays, nous partons du concept de culture philosophique, entendue comme un système complexe incorporant à la fois des éléments de nature idéale et de caractère non-idéal. Tous les facteurs de nature socioculturelle dans la vie des philosophes professionnels – activités, institutions du savoir, corps des philosophes, organisations formelles et non formelles, forums des philosophes et presse philosophique – sont indiqués par le terme de publicité philosophique. L’emploi de ce terme permet d’effectuer une analyse phénoménologique des différentes manifestations de la philosophie à l’extérieur de son strate d’idées intrinsèques.Der vorliegende Traité beginnt mit der Feststellung, im Bereich der verhältnismäßig kurzen Geschichte der zeitgenössischen philosophischen Kultur in Bulgarien gebe es zureichend Unterbau, um mehrere relativ eigenständige Zeitabschnitte samt deren dazugehörigen spezifischen Entwicklungsetappen voneinander abgrenzen zu können. Jeder einzelnen dieser Perioden gebührt eine eingehende Analyse. Jedoch sollte die Studie der Historie der modernen Philosophie Bulgariens auf eindeutigen methodologischen Prämissen fußen. Wenn wir Phänomene und Prozesse des philosophischen Lebens in diesem Land erläutern, heben wir mit dem Begriff der philosophischen Kultur an, der Elemente der idealen Natur sowie des nicht idealen Charakters innehat und als komplexes Gefüge ausgelegt wird. Alle Faktoren soziokultureller Natur aus den Leben der professionellen Philosophen – Aktivitäten, Institutionen des Wissens, philosophische Gremien, formelle und informelle Organisationen, philosophische Foren und philosophische Presse – sind im Begriff philosophische Öffentlichkeit gebündelt. Die Benutzung der angesprochenen Bezeichnung ermöglicht die Umsetzung der phänomenologischen Analyse diverser Offenbarungen der Philosophie abseits des Stratums deren intrinsischer Ideen. (shrink)

Ovo istraživanje u fokusu ima ulogu kontekstualnih čimbenika i samoefikasnosti u samoreguliranom učenju te ciljeva postignuća kao motivacijskih odrednica akademskog nepoštenja u pisanim radovima kod visokoškolskih studenata. Cilj nam je bio istražiti potencijalnu medijacijsku ulogu samoefikasnosti u samoreguliranom učenju i ciljeva postignuća u odnosu između kontekstualnih čimbenika i akademskog nepoštenja u pisanim radovima. U istraživanju je sudjelovalo 414 studenata s tri fakulteta društvenog i humanističkog usmjerenja Sveučilišta u Zagrebu. Studenti su ispunjavali upitnik koji je uključivao mjere kontekstualnih čimbenika akademskog nepoštenja, (...) samoefikasnosti u samoreguliranom učenju, ciljeva postignuća i čestine uključenosti u akademsko nepoštenje u pisanim radovima tijekom studija. Kontekstualni čimbenici predviđali su akademsko nepoštenje u pisanim radovima, kako izravno, tako i posredstvom samoefikasnosti u samoreguliranom učenju i cilja izbjegavanja rada. Nalazi istraživanja ukazuju na važnost okružja učenja i motivacijskih uvjerenja u razumijevanju akademskog nepoštenja u visokom obrazovanju. (shrink)

Identitet učitelja inoga jezika nedovoljno je istražen koncept na području Republike Hrvatske. Stoga se u ovome radu navedeni koncept ponajprije teorijski razmatra, a potom se prikazuju rezultati istraživanja profesionalnog identiteta učitelja francuskoga jezika u RH. U istraživačkome dijelu rada razmatramo mijenjaju li učitelji francuskog jezika svoj profesionalni identitet ili ne mijenjaju, a ako mijenjaju, u kojoj je to mjeri i koji su razlozi tomu. Rezultati su pokazali kako učitelji svoj učiteljski identitet najčešće mijenjaju sudjelujući na lokalnim stručnim usavršavanjima, a najmanje (...) sudjelovanjem u organiziranim e-tečajevima. Glavnim razlogom za sudjelovanje u aktivnostima stručnoga usavršavanja pokazao se njihov unutarnji poticaj, dok su se glavnim razlogom za nesudjelovanjem pokazali financijski čimbenici. Dulje radno iskustvo, članstvo u Hrvatskoj udruzi profesora francuskoga jezika i obvezni status jezika pokazali su se faktorima koji statistički značajno pozitivno utječu na osjećaj pripadnosti zajednici učitelja francuskoga jezika u Republici Hrvatskoj. The identity of foreign language teachers is an under-researched concept in Croatia. This paper thus focuses on this concept foremost from a theoretical position, followed by a description of the results of research into the professional identity of French teachers in Croatia. The research considers whether French teachers change their professional identity or not, and if they do, to which extent and for what reasons. The results show that teachers most often change their teaching identity by participating in local professional training courses, and least often by participating in organised e-courses. The main reason for participating in professional training activities proved to be internal motivation, while the main reason for not participating proved to be financial factors. A longer work history, membership in the Croatian Association of French Language Teachers, and status as a compulsory language proved to be statistically significant factors influencing feelings of belonging to the community of French teachers in Croatia. (shrink)

Tekst prikazuje i komentira zbornik od deset priloga kulturno studijskih, semioloških i etnografskih analiza posvećenih različitiim oblicima i razinama diskurzivne reprezentacije i reprodukcije stvarnosti »domaćeg« socijalističkog načina života u bivšoj Jugoslaviji i Hrvatskoj, u njegovim različitim historijskim fazama, u njegovim službenim i neslužbenim oblicima diskurzivnih procedura . Pored uvodne usporedbe s tematski ili metodološki sličnim publikacijama, tekst daje tematski i tipski pregled obuhvaćenih priloga, a opširno se komentiraju dva priloga: programski tekst zbornika, posvećen ideji etnografije socijalizma u odnosu na (...) nasljeđe etnologije, s obzirom na njegove eksplicitne i implicitne znanstveno teorijske pretpostavke; također se s obzirom na teorem arbitrarnosti znaka komentira prilog posvećen retoričkoj analizi diskursa tzv. liberalne političke disidencije socijalizma u Beogradu 80-ih godina, posvećen dokazivanju odgovornosti inteligencije za društvenu katastrofu bivše Jugoslavije kroz analizu veze između »riječi i činova«.The paper reviews and comments on an anthology of ten analyses of cultural studies, semiology and ethnography, all centring on the different forms and levels of discursive representation and reproduction of the reality of the »domestic« socialist way of life both in former Yugoslavia and Croatia, in its most diverse historical phases, in its both official and unofficial forms of discursive procedures . In addition to the introductory comparison with thematically or methodologically similar publications, the paper also reviews the themes and types of the contributions, while particularly focusing on two papers: the anthology’s programmatic text tackling the idea of socialism’s ethnography in relation to the legacy of ethnology, in respect of its both explicit and implicit scientific theoretical presuppositions. Furthermore, in respect of the theorem of the arbitrariness of signs, the paper also comments on the contribution dealing with the rhetorical analysis of the discourse of the so-called liberal political dissidence of socialism in Belgrade during the 1980s, proving the responsibility of intelligence for the social catastrophe of former Yugoslavia through the analysis of the relation between »words and deeds«. (shrink)

The text deals with the recently renewed issue of?antiphilosophy? in the self-understanding of some prominent contemporary continental philosophers but not only them, such as Alain Badiou and Slavoj Zizek, both referring to the psychoanalyst and theoretician of discourse Jacques Lacan. Starting with a metaphorical analysis of the verdict made by Marx of?merely interpretive? character of philosophy in relation to?the study of real world? and with his comparison of philosophy with?masturbation?, the text addresses new appeals to?antiphilosophy? as samples of a token (...) or rather, as cases of a syndrome connected with Jocasta?s rationalization of Oedipus? curse. It was her discourse based on general rules of rationality with which she unconsciously attempted to avoid the confrontation with the truth of an event which had already occurred. In the text, presuppositions and consequences of such an analogy between ancient and contemporary philosophical material are discussed in order to show-on the basis of arguing that the unconscious is located within rational processes that subjects undertake in order to respond to rational needs -that contemporary discussion about?antiphilosophy? by left-wing philosophers bears unacknowledged tendencies to unconsciously reduce Marx? algorithm of?realization of philosophy? to the Hegelian negation of the negation and to integrate it into the discourse of academic philosophy. Tema teksta je nedavno iznova pokrenuto pitanje "antifilozofije" u samorazumijevanju nekih prominentnih suvremenih evropskih filozofa, ali ne samo njih, kao sto su Alain Badiou i Slavoj Zizek koji se obojica pozivaju na psihoanaliticara i teoreticara diskursa Jacquesa Lacana. Polazeci od metaforicke analize Marxovog iskaza o "puko interpretativnom" karakteru filozofije u odnosu na "studij stvarnog zivota" i od njegove usporedbe filozofije s masturbacijom, tekst se obraca novim pozivanjima na "antifilozofiju" tretirajuci ih kao primjerke jednog tipa, ili radije kao slucajeve jednog sindroma, povezanog s Jokastinom racionalizacijom Edipovog prokletstva; njezin diskurs utemeljen na opcim pravilima racionalnosti nesvjesni je pokusaj izbjegavanja susreta s istinom dogadjaja koji se vec dogodio. U tekstu se ispituju pretpostavke i posljedice takve analogije izmedju antickog i suvremenog tekstualnog materijala s ciljem da se pokaze - na temelju argumenta da je nesvjesno locirano unutar racionalnih procesa koje subjekt poduzima da bi udovoljio racionalnim potrebama - da suvremeno razumijevanje "antifilozofije" nosi u sebi neprepoznate tendencije na lijevom krilu suvremene filozofije da se Marxov algoritam ozbiljenja filozofije reducira na Hegelovu negaciju negacije i integrira u diskurs akademske filozofije. (shrink)