Članek obravnava problem odsotnosti jaza v japonski budistični filozofiji. Dogcvi in Nishida, oba zagovornika budistične vadbe zazen, sta svoji filozofiji gradila na odsotnosti jaza in dala tudi originalni toeriji telesa. Filozofija odsotnosti jaza, ki se veže na problem praznine v budizmu, pomeni tudi izziv sodobni evropski filozofiji, ker zahteva preverjanje predpostavk racionalnosti in mišljenja.

With an analysis of the structure and the sequence of analogy, the paper is mainly a critique to the partial reducibility thesis: a thesis sustaining that analogy, besides a strictly analogical step, is in the remaining part reducible to balancing. Thus, the paper points out some problems raised by the partial reducibility thesis, such as the contingency of reducibility or the fact that a proper analogy is done under the cover of a balancing. The main point is, however, the claim (...) that analogy and balancing have opposite normative conditions, being this premise the reason to a structural explanation for the unacceptability of the reducibility enterprise. (shrink)

Na temelju analize strukture i slijeda postupka analogije, autor upućuje kritiku tezi o djelomičnoj svodljivosti, tj. tezi prema kojoj se analogija, izuzev onoga njezinog koraka koji predstavlja strogu analogiju, može svesti na vaganje. U radu se stoga prvo iznose neki problemi navedene teze, poput nenužnosti svodljivosti ili činjenice da se pod krinkom vaganja provodi prava analogija. Središnja je teza rada tvrdnja da analogiju nije moguće uspješno svesti na oblik vaganja.