One of the fundamental problems in the philosophy of psychology is to determine the relation between personal and subpersonal explanations of human behavior. The problem of determining the relation between the personal and subpersonal levels is called the “interface problem”. This paper has two goals. The first is to introduce the domestic reader to the interface problem from the perspective of the philosophy of psychology. The second goal is to show that insufficient focus on the interface problem and its potential (...) solutions can lead to uncritical and fallacious reasoning that can have significant consequences for particular debates in philosophy of medicine and philosophy of law. (shrink)

Kako se danas može zamisliti plodonosan dijalog između kršćanske teologije i psihologije? Autor pokušava odgovoriti na to pitanje iz teološkoga motrišta. Povijest odnosa između teologije i psihologije vidi se unutar širega konteksta stoljetne rasprave o odnosima između vjere i znanosti, o načinu znanstvene i teološke spoznaje.Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu članka autor predstavlja dva načelno različita oblika ili modela odnosa između teologije i psihologije, a to su: model isključivosti i model poistovjećivanja.U drugom dijelu rada dijalogu teologije (...) i psihologije pristupa se iz perspektive integralne antropologije, u kojoj se čovjek promatra kao tjelesno-psihičko-društveno-duhovno biće. Teološka antropologija, za razliku od filozofijske, medicinske, psihologijske ili biologijske antropologije, bavi se definitivnim osmišljavanjem čovjeka.U završnom dijelu članka autor nabraja neke izazove interdisciplinarnoga dijaloga teologije i psihologije za pastoralni rad, gdje svaka od dviju disciplina unosi u međusobnu razmjenu svoju vlastitu praksu – dušobrižništvo, odnosno psihoterapiju.How to conceive a fruitful dialogue between Christian theology and psychology? The author is trying to answer the question from theological point of view. The history of relationship between theology and psychology is evident in a wider context of centuries old dispute on the relations between faith and science and on the method of scientific and theological cognition.The work consists of three parts. In the first part the author presents two in principle different possibilities of determining the relationship between theology and psychology, and these are: “the model of exclusiveness”, and “the model of identification”.In the second part of the work the relation between theology and psychology is viewed from the perspective of integral anthropology in which man is observed as a physical-psychicalsocial- spiritual being. The theological anthropology, as different from philosophical, medical or biological anthropology, deals with definite. In the final part, the author counts some challenges of interdisciplinary dialogue between theology and psychology for pastoral work, where each of the two disciplines brings its own praxis into mutual exchange – spiritual charge, i. e. psychotherapy. (shrink)

Što je manje ograničenja s kojima se susrećemo u umjetničkom stvaranju, to je veća naša umjetnička sloboda; kako tehnologija napreduje i pruža nam sve više opcija i sve veću kreativnu fleksibilnost, tako naša umjetnička sloboda cvjeta. Tako glasi narodna mudrost o ovom fenomenu. No je li ta mudrost doista mudra? Mnogi umjetnici i teoretičari umjetnosti smatraju da nije; za Stravinskog, “[š]to više ograničenja namećemo, to se više oslobađamo lanaca koji sputavaju duh”. U radu razmatram ortodoksno gledište i ovu alternativnu perspektivu (...) kroz analizu ograničenja koja proizlaze iz fizičkih, psiholoških i tehnoloških čimbenika, kao i iz heterogene skupine rutinskih praksi koje nazivamo "konvencijama". Kako bih produbio analizu, oslanjam se na perspektivu "rješavanja problema" u umjetničkoj kreativnosti, ispitujući međudjelovanje između izuma i konvencija u umjetnosti, koristeći različite primjere iz filma i rock glazbe. Prema teoriji Jona Elstera, problemi s kojima se umjetnici suočavaju proizlaze iz mješavine izabranih, nametnutih i izmišljenih ograničenja; prema teoriji Davida Bordwella, ti se problemi mogu riješiti replikacijom, revizijom, sintezom ili odbacivanjem postojećih rješenja. Zaključujem da ni pučka teorija, ni alternativna teorija nisu točne; umjesto toga, postoji "idealna zona" umjetničke kreativnosti smještena između onemogućujućeg viška opcija i sputavajuće oskudice istih. Tvrdim da Stravinskijeva protu-teorija umjetničke kreativnosti, iako nije doslovno istinita, djeluje kao "sretna neistina" – epistemološki vrijedna pretjerana korekcija. (shrink)

U središtu ovog teksta nalaze se neki filozofski aspekti Elze Kučere (1883. — 1972.). Kučera je 1909. godine doktorirala filozofiju na Sveučilištu u Zürichu i tako postala prva Hrvatica rođena u Hrvatskoj koja je doktorirala filozofiju. No, glavni joj je interes bila psihologija, a kasnije i bibliotekarstvo te su, osim doktorskih disertacija, gotovo svi njezini objavljeni radovi unutar tih disciplina. No, u arhivu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu čuvaju se njezina rukopisna i neobjavljena djela, a među njima se može (...) pronaći i određeni broj čisto filozofskih tekstova. Kako bismo prikazali filozofiju Elze Kučere, u ovom tekstu analiziramo dva aspekta njezina filozofiranja. Prvi je njezina diskusija problema uzročnosti kojim se bavi u pregledu epistemologije Thomasa Browna u svojoj doktorskoj disertaciji pod naslovom Spoznajna teorija Thomasa Browna: povijesna studija (Die Erkenntnislehre von Thomas Brown: eine historische Studie, Zagreb, 1909.). Drugi je pitanje nacionalne filozofije kojim se bavimo u kraćem tekstu o toj temi, napisanom vjerojatno 1918. ili 1919. godine i koji nikad nije objavljen. S obzirom na to da Elza Kučera kao prva žena filozofkinja, eksperimentalna psihologinja i knjižničarka u nas do danas nije dobila dužnu pozornost, donosimo i njezinu biografiju. (shrink)

The Zagreb Royal Academy, the successor of the former Jesuit Neoacademy, was founded in 1776 as the central institution of higher education in Croatia as part of the educational reform in the Austro-Hungarian Empire. After presenting the basic characteristics of the reform concept, the paper deals with the teaching of theoretical philosophy at the Zagreb Academy. Philosophy was taught by E. Raffay, A. Minković, G. Valičić, S. Čučić, S. Pogledić, S. Moyses, and S. Muzler until the abolition of the Academy (...) in 1850. In the transitional period of 1773-1776, theoretical philosophy was taught by V. Kalafatić (ethics by F. Sebastijanović). Philosophy, along with other subjects (primarily mathematics, physics, and history), was studied for two years, including logic, metaphysics, moral philosophy, and empirical psychology. Textual documentation of theoretical (as well as practical) philosophy is represented by printed examination theses that were publicly defended at the Academy. The most significant systematic work of theoretical philosophy, however, is Čučić's "Philosophia critice elaborata". A new, updated bibliography of these theses is also presented in the supplement. [Zagrebačka kraljevska akademija, nasljednica prijašnje isusovačke Neoacademije, osnovana je, u sklopu školske reforme u Austrijskoj Monarhiji, 1776. godine kao središnja visokoškolska ustanova u Hrvatskoj. Nakon izlaganja osnovnih karakteristika reformske koncepcije, rad se bavi nastavom teorijske filozofije na zagrebačkoj akademiji. Filozofiju su do ukinuća Akademije 1850. godine predavali E. Raffay, A. Minković, G. Valičić, S. Čučić, S. Pogledić, S. Moyses i S. Muzler. U prijelaznom razdoblju 1773-76. god. teorijsku je filozofiju predavao V. Kalafatić (etiku F. Sebastijanović). Filozofija se, uz ostale predmete (prvenstveno matematiku, fiziku i povijest), slušala dvije godine i to logika, metafizika i moralna filozofija i empirijska psihologija. Tekstovnu dokumentaciju teorijske (kao i praktičke) filozofije predstavljaju tiskane ispitne teze koje su se na Akademiji javno branile. U dodatku ,se donosi i nova, dopunjena bibliografija tih tezarija. Teorijski je međutim najznačajnije Čučićevo sustavno djelo "Philosophia critice elaborata«.]. (shrink)

Critical thinking is important for each individual and for society: in the context of gaining knowledge, using the obtained knowledge, and in the context of preserving mental health. This makes it clear that the issue of critical thinking is complex and should be viewed multi-dimensionally and interdisciplinary. Therefore, this research (1) establishes the fundamental characteristics of critical thinking, that is, it talks about the nature of critical thinking. Then, (2) it explores the possibilities or the so-called strategies for the development (...) of critical thinking, and (3) looks at the development of critical thinking in relation to the real aspects of human development. The aim of this paper is to help conceptually resolve controversial issues that concern the nature of critical thinking and its development to, in the end, improve the level of asset and use of obtained knowledge, and to improve the preservation of the mental health of individuals and communities. (shrink)