Abstract

Rad nastoji odgovoriti na sljedeća pitanja: Mogu li i trebaju li znanost i umjetnost obrazovati čovještvo u čovjeku? Gubi li znanost značaj u osmišljavanju naših života? Time dovodimo u pitanje i pravi smisao i ideju univerziteta. Idu li nove reforme univerziteta u Europi s početka 21. stoljeća u pravcu produbljene sholarizacije, tj. postaje li obrazovanje sve manje cjelovito, jednostrano? Što se danas događa s autonomijom univerziteta, ali i znanosti? U kojoj mjeri današnji univerzitet doprinosi kulturnom samorazumijevanju, dijalogu kultura i intelektualnom prosvjećivanju, razvijanju kritičkog duha?