Abstract

Priprema li gimnazija za sveučilište? Postoji li ideja gimnazije kao srednjoškolskog općeg obrazovanja koje svojom širinom priprema nastavak školovanja i pobuđuje filozofski i znanstveni interes? Doprinose li tome humanistički predmeti ili su oni naprosto historijski ostatak vrijedan tek kao informacija? Treba li danas čovjeku cjelovito obrazovanje čiji je obrazovni ishod ujedno mjerilo ljudske i moralne kvalitete? Trebaju li mladi ljudi i na taj način prepoznati i razvijati svoje intelektualne i kreativne sposobnosti te razvijati kritičku svijest spram društva u kojemu žive? Je li ideja kurikularne nastave na tome tragu? Treba li razvijati sposobnosti mišljenja? Služi li društvo znanja samo ekonomskim interesima suvremenog društva, stvarajući proizvodne pogone u kojima se znanje sve bržim tempom industrijalizira? Ukazuje li sve to na odsutnost svake normativne ideje obrazovanja?