Abstract

Rad razmatra predavanja o globalnoj etici koje je držao John Dewey tijekom svojih međunarodnih putovanja, posebno tijekom dvije godine koje je proveo u Kini . Tvrdim da je Deweyev naturalizam, utemeljen na uvažavanju načina na koje se djelo Charlesa Darwina može primijeniti u humanističkim disciplinama, pruža modele za međukulturalnu etičku diskusiju. Smatram da se neke prepreke uvažavanju Deweyevog doprinosa globalnoj etici mogu naći u pogrešnim čitanjima i krivim interpretacijama njegovog djela, poput onih koje je razvio Roberto M. Unger. Naposljetku, smatram da postoji mala vjerojatnost pojave globalne etike sve dok ljudi ne nadiđu uske nad-naturalističke i ne-naturalističke dogme i ne prihvate naturalističke svjetonazore