Abstract
U borbi oko vrline koja se vodila izmedju Platona i sofista, Platon nastoji da sacuva sadrzaj starohelenske etike, ali ne i njegovu mitsku formu, u kojoj je sofistika otkrila bitne nedostatke i zahvaljujuci tome dovela u pitanje i ukupan sadrzaj starohelenske etike. S druge strane, Platon prihvata novu formu racionalnog misljenja, ali ne i ukidajucu jednostranost racionalnosti sofistike. Drugim rijecima, Platon pristupa teoretizaciji sadrzaja starohelenske etike nastojeci na taj nacin da pomiri osnovno nacelo tradicionalnog pogleda na svijet s novom vladajucom formom misljenja. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 179049