Abstract

Ovaj članak razmatra modernu, posebice pragmatičku, varijantu kantovskog problema umske ili shematske uvjetovanosti ontologije. Tvrdi se da je razlika između shematske uvjetovanosti i shematske neuvjetovanosti u transcendentalnoj metafizici kontekstualna, ne apsolutna, i da je takva kontekstualnost »transcendentalna činjenica« o našim praksom prožetim svjetotvornim djelatnostima