Abstract

Nastava iz prirodoslovnog područja danas se najčešće temelji na principima konstruktivizma prema kojima djeca trebaju biti aktivni sudionici procesa učenja i izgrađivati svoje znanje na temelju iskustva. Metode i sredstva korištena u nastavi prirodoslovnog područja moraju biti prilagođeni perceptivnim potrebama slijepe djece i djece s oštećenjima vida kako bi im se omogućilo aktivno sudjelovanje u procesu učenja. Cilj ovoga rada je opisati posljednje spoznaje o aktivnom i istraživačkom učenju slijepe djece i djece s oštećenjima vida u nastavi prirodoslovnog područja te otkloniti postojeće zablude. Nadalje, rad predstavlja recentna istraživanja koja ukazuju na prilagođene uspješne i visokokvalitetne odgojno-obrazovne pristupe i metode. S obzirom na navedeno, sadržaj rada bit će od koristi nastavnicima iz prirodoslovnog područja, kao i istraživačima inkluzivnih učionica.