Autor u radu analizira predsokratovsko razmatranje φρόνησις-a i αἴσθησις-a, promatrano kroz prizmu Aristotelovog poricanja logoskih sposobnosti životinjama i biljkama. Aristotelov generalni stav je da većina predsokratovaca nije razlučivala um, mišljenje i razboritost od opažanja i drugih aspekata duše. Bitnu aporiju u promišljanju predsokratovaca Stagiranin obrazlaže tvrdnjom da su oni, doduše, istraživali istinu bića, ali polazeći od pretpostavke da su jedina zbiljska bića osjetilne stvari. Predsokratovci, sukladno tomu, shvaćaju umovanje kao nešto tjelesno poput opažanja i često razumiju da se slično sličnim (...) opaža i shvaća. Očekivana konsekvenca ovakvog pristupa tvrdnja je predsokratovaca da ne samo ljudi nego i sva ostala bića imaju svijest, mišljenje i razboritost. Do krajnosti doveden stav nekih od njih izražava se riječima da se biljke pokreću po prirodnoj žudnji, da dišu, osjećaju, da mogu biti tužne i vesele, kao i da imaju moć rasuđivanja, razum i um. Autor je zaključio da je predsokratovac Alkmeon razlikovanjem mišljenja tj. razboritosti od opažanja najjasnije anticipirao Aristotelovo vlastito stajalište. Alkmeonova tvrdnja da se čovjek razlikuje od drugih živih bića po tome što on jedini razumije, dok druga živa bića primaju osjete, ali ne razumiju, na tragu je Stagiraninovog naglašavanja da se logoske sposobnosti mogu pripisivati isključivo ljudima i da čovjek ima ontološki primat u odnosu na druga živa bića. (shrink)

Doprinos žena u razvoju kulture direktno je povezan sa samim pojmom colere, koji se izvodi iz aktivnosti oko uzgoja biljaka i obrađivanja zemlje, u čemu su osnovnu ulogu u početku imale žene. Kao skupljačice žene su kopale i otkopavale biljke kopljem i naučile kako ih same mogu saditi. Time je započela kultura vrtova koja je u svijest ljudi trajno usadila pojam raja, mjesta na zemlji gdje je čovjek sretan, ali i dovela do spoznaje o načinu začeća djeteta. Od kulture (...) vrta do zemljoradnje bio je samo jedan korak, ali presudan za društveni status žena. S patrijarhatom, koji se gradi na spoznaji o očinskoj ulozi, nastupa zaborav doprinosa žena u stvaranju kulture. Koplje, oruđe u rukama žene, postalo je i ostalo isključivo oružje u rukama muškarca. Osim što je potisnuta iz povijesti, žena je optužena za gubitak raja na zemlji, a s vremenom proglašena i za opasnost koja može ugroziti ulazak u neki budući raj. Svoj vrhunac patrijarhat doseže u kapitalizmu, ali se upravo iz noseće ideologije kapitalizma otvaraju i brojna pitanja o patrijarhatu. Njegovo održavanje postaje smetnja daljnjem društvenom razvitku. Stoga su nastojanja oko reinterpretacije prošlih događaja nužna za nepatrijarhalnu rekulturalizaciju koja bi omogućila budućnost čovjeka i kulture.The contribution of women in the development of culture is directly linked to the very concept of colere, which originates from the activity regarding the growing of plants and agriculture, in which women had a significant historical role. As gatherers, women dug up plants and learned how to grow them themselves. This started a culture of gardening that permanently implanted the concept of paradise, a place on earth where humans are very happy, in the human conscience. It took just one step from the gardening culture to agriculture, key for mankind as much as the social position of women. The role of women in creating the basis for developed cultures is gradually forgotten. A spear, tool in the hands of woman, have became and remained exclusively weapon in the hands of man. Besides, she was accused for the loss of paradise on earth, and with time pronounced as the danger for a potential life in a future paradise. Patriarchate as the rule of chosen men, experiences its pinnacle in capitalism, but it is also in that period and its ideology where many questions arose about it. Its maintenance becomes an obstacle for future social development. Therefore, the attempts to reinterpret past events are necessary for unpatriarchal re-culturization, which would enable a future of both man and culture. (shrink)

Iako etičko vrednovanje biljne genske tehnologije na temelju koncepta održivoga razvoja uz ekološku obuhvaća i ekonomsku i socijalnu dimenziju, ovdje će se obraditi isključivo sastavnice odnosa prema okolišu. Od tih sastavnica rad se pobliže bavi prvenstveno ekološkom stabilnošću agroekoloških sustava, koji su izloženi utjecajima genskom tehnologijom preinačenih kultura, njihovim iznošenjem u prirodu i uzgojem na velikim površinama. Postavlja se pitanje predstavljaju li te biljke novu opasnost za ekološku uravnoteženost i kako se odnose prema načelima održivoga razvoja , te glede (...) toga, jesu li etički prihvatljive. Pojave uočene pri iznošenju takvih biljaka u prirodu – kao što su: vertikalni i horizontalni prijenos gena, utjecaji na štetnike i korove, ali i na korisne organizme, kao i stvaranje njihove otpornosti te povećana uporaba agrokemikalija, što se može negativno odraziti na stabilnost ekoloških sustava – potiču i na osobita etička pitanja, s kojima se vrednovanje biljne genske tehnologije mora suočiti. (shrink)

U antropocentričkim se pristupima čovjekovim potrebama i interesima u vegetativnoj prirodi pripisuje moralna vrijednost. Imaju li i druga živa bića interese koje bi čovjek u svom ophođenju s njima trebao uzimati u obzir? To se pitanje ovdje obrađuje raspravom o interesima , intrinzičkoj vrijednosti i o »moralnim pravima« biljaka kao mogućim nositeljima njihova moralnoga statusa. Analogno osjetilnoj sposobnosti životinja, pokušava se u sposobnosti biljke da uspijeva prepoznati onu sposobnost koja bi mogla utemeljiti njezin moralni status .Mogu li se ljudi (...) u svome djelovanju naspram biljaka ponašati pogrešno ili ispravno i jesu li posljedice toga odnosa etički relevantne, ne samo naočigled ljudskih interesa i potreba nego i biljaka samih, ovisi o moralnom statusu biljaka. Njihovo se moralno zahtijevanje naspram ljudi temelji u njihovu moralnom statusu.In den anthropozentrischen Positionen treten die Bedürfnisse und Interessen des Menschen an vegetativer Natur als tragende Elemente auf, denen ein moralischer Wert zugesprochen wird. Demzufolge wird gefragt, ob auch die nichtmenschlichen Lebewesen Interesse hätten, die vom Menschen in seinem Umgang mit ihnen berücksichtigt werden sollten? Dieser Frage wird hier nachgegangen, indem die Interessen , Eigenwerte , „moralische Rechte“ der Pflanzen als mögliche Träger ihres „moralischen Status“ hinterfragt werden. Es wird versucht in der Fähigkeit der Pflanze zu gedeihen – analog zu der Empfindungsfähigkeit bei den Tieren – jene Eigenschaft zu erkennen, die den „moralischen Status“ der Pflanzen begründen könnte .Ob sich Menschen in ihrem Handeln den Pflanzen gegenüber falsch oder richtig verhalten können, und ob die Folgen dieses Verhaltens nicht nur angesichts der menschlichen Interessen und Bedürfnisse, sondern wegen der Pflanzen selbst ethisch relevant sind, hängt davon ab, was für einen „moralischen Status“ Pflanzen haben. Ihr moralischer Anspruch an die Menschen gründet in ihrem „moralischen Status“. (shrink)