Članak predstavlja komentarski prikaz glavnih tema knjige Wu Xiaominga, Filozofija i Zhexue. Put k drugome i natrag te diskusiju o pojmu tzv. ‘druge’, ne-evropske filozofije, o njegovu sistematskom mjestu između povijesti filozofije, kulturne antropologije i postkolonijalne teorije diskursa. Nastojanje autora da pomoću Derridinog pojma différance i kineskog dao revolucionira hijerarhijski odnos interpretirajućeg i interpretiranog intelektualnog nasljeđa vrednuje se u članku kao genuino filozofsko nasuprot kulturno-antropološkim pristupima filozofiji, što je suprotno negiranju kineske filozofije od sâmog Derride. Usporedno s glavnim tekstom, u (...) pratećem aparatu, članak donosi pregled i komentare novije, interdisciplinarne literature, zapadne i kineske, o tematici komparativizma i njegovim osnovama u filozofiji, humanističkim i egzaktnim znanostima.The article gives a detailed review and commentary on the main topics in the book Philosophy and Zhexue. The Way To the Other and Back by Wu Xiaoming and a discussion about the very notion of the so-called ‘other’, non-European philosophy, its systematic place between history of philosophy, cultural anthropology and post-colonial discourse theory. The effort by Xiaoming to revolutionize, by means of Derridean différance and Chinese dao, the hierarchical pattern in the relation between the interpreting and the interpreted intellectual heritage has been estimated as genuinelly philosophical and different from cultural anthropological approaches, which is even contrary to late Derrida’s denial of Chinese philosophy. Parallel to the discussion in the main text, the article provides a survey with commentaries of recent cross-disciplinary publications, both Western and Chinese, in related issues such as comparativism in philosophy, in human and exact sciences, including Chinese authors. (shrink)

Cilj je dati temeljni ocrt čovjeka koji bi mogao biti okosnica koncepcije otvorene kulture. Analizom uporišnih točaka filozofske i kulturne antropologije: A) filozofska antropologija : a) pasivistička koncepcija, b) aktivistička koncepcija; B) kulturna antropologija : a) zatvorena kultura, b) otvorena kultura; treba doći do osiguranja koncepcije otvorene vs. zatvorene kulture. U multikulturalnim svezama izgleda da se potonja češće ispriječava daljem napredovanju pa je neophodno naći parametre kojima otvorene kulture mogu što ranije prepoznati negativna obilježja patrijarhalne kulture.

U prvom delu ovog clanka je rec o pretpostavkama, strukturi i dometima onog misljenja coveka koje je vrlo ambiciozno preduzela "filozofska antropologija" s pocetka dvadesetog veka. Potom se izlazu razlicite varijante filozofske kritike, kao i antropoloske samokritike statusa i ogranicenja ove "discipline". Najzad, u zavrsnom delu rada se signaliziraju glavni orijentiri recentnih kontroverzi oko mogucnosti i karaktera radikalnog odbacivanja i/ili svojevrsne reafirmacije filozofeme "covek".

Kako se danas može zamisliti plodonosan dijalog između kršćanske teologije i psihologije? Autor pokušava odgovoriti na to pitanje iz teološkoga motrišta. Povijest odnosa između teologije i psihologije vidi se unutar širega konteksta stoljetne rasprave o odnosima između vjere i znanosti, o načinu znanstvene i teološke spoznaje.Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu članka autor predstavlja dva načelno različita oblika ili modela odnosa između teologije i psihologije, a to su: model isključivosti i model poistovjećivanja.U drugom dijelu rada dijalogu teologije (...) i psihologije pristupa se iz perspektive integralne antropologije, u kojoj se čovjek promatra kao tjelesno-psihičko-društveno-duhovno biće. Teološka antropologija, za razliku od filozofijske, medicinske, psihologijske ili biologijske antropologije, bavi se definitivnim osmišljavanjem čovjeka.U završnom dijelu članka autor nabraja neke izazove interdisciplinarnoga dijaloga teologije i psihologije za pastoralni rad, gdje svaka od dviju disciplina unosi u međusobnu razmjenu svoju vlastitu praksu – dušobrižništvo, odnosno psihoterapiju.How to conceive a fruitful dialogue between Christian theology and psychology? The author is trying to answer the question from theological point of view. The history of relationship between theology and psychology is evident in a wider context of centuries old dispute on the relations between faith and science and on the method of scientific and theological cognition.The work consists of three parts. In the first part the author presents two in principle different possibilities of determining the relationship between theology and psychology, and these are: “the model of exclusiveness”, and “the model of identification”.In the second part of the work the relation between theology and psychology is viewed from the perspective of integral anthropology in which man is observed as a physical-psychicalsocial- spiritual being. The theological anthropology, as different from philosophical, medical or biological anthropology, deals with definite. In the final part, the author counts some challenges of interdisciplinary dialogue between theology and psychology for pastoral work, where each of the two disciplines brings its own praxis into mutual exchange – spiritual charge, i. e. psychotherapy. (shrink)

Ovaj se rad bavi Lévi-Straussovim proučavanjem »mitskog« mišljenja u Divljoj misli, kako mnogi tvrde, njegovom najznačajnijem djelu. »Divlja« misao je logika uma svojstvena svakom čovjeku, a kao takva određuje sva ljudska društva. Antropologija, koja se bavi proučavanjima institucija i običaja, treba zahvatiti nesvjesnu strukturu na kojoj oni počivaju. Svojom nesvjesnom djelatnošću um nameće oblik sadržaju. Jedna od temeljnih pretpostavki jest da su ti oblici isti kod svih umova – davnih i suvremenih, primitivnih i civiliziranih – i ona nalaže da (...) se otkrije nesvjesna struktura na kojoj počiva svaka institucija i običaj.This essay deals with explorations of the ‘mythical’ thought in Lévi-Strauss’s most significant book – The savage mind. ‘Savage’ thought is logic of mind which is inherent to every human being, and as such it determines all human societies. Anthropology should reveal unconscious structure in which institutions and customs are rooted. Unconscious activity of mind dictates forms to the content. One of the key assumptions is that those forms are basically the same to all people – ancient and contemporary, primitive and civilized – and it calls for revelation of unconscious structure which determines every institution and custom. (shrink)

Albert Einstein je svojom specijalnom teorijom relativnosti definitivno opovrgao svaku mogućnost znanstvenog legitimiranja mehanicističkog pogleda na svijet, što implicira i opovrgnuće one metafizike materijalističkog predznaka koja se temelji na koncepciji razdvojenosti prostora i vremena. On je u specijalnoj teoriji relativnosti zasnovao pojam vremena i prostora kao jedinstvenog zbivanja, a taj je pojam oslobođen i od ravne metrike kakva obilježuje još i koncepciju Hermanna Minkowskog. Mnoštvenost jedinstvena vremena-prostora ukida i Galilejeve i Newtonove pojmove kao što su: apsolutni prostor, apsolutno vrijeme, apsolutno (...) mirovanje, te nepromjenjivost mase, a jednako tako i apsolutnost činjenice koja sadrži istodobnost dva prostorno udaljena zbivanja. Time su uspostavljene pretpostavke za razvoj tzv. postmoderne kozmologije. Autor postavlja pitanje otvara li postmodernizam ukozmologiji put za obnovu raznovrsnih onto-teokozmo-antropologija kojima je zajedničko htijenje da se ukine ideja povijesnosti, ili pak, naprotiv, Einsteinovo ukidanje pravocrtnosti otvara prostor afirmacije autentične povijesnosti. A upravo se u toj antitezi između metafizike i povijesnog mišljenja sastoji temeljni prijepor današnje filozofije,suočene i s lažnom alternativom iracionalizma i hiperracionalizma.Albert Einstein hat durch seine Spezielle Relativitätstheorie jegliche Möglichkeit der wissenschaftlichenLegitimierung einer mechanizistischen Weltanschauungdefinitiv widergelegt.Diesimpliziert ebenfalls die Widerlegungeiner Metaphysik materialistischer Art,die auf derKonzeptionder getrenntenExistenz von Zeit und Raum begründet ist. In der Speziellen Relativitätstheoriehat Einstein den Begriff der Einheitlichkeit von Zeit und Raum als einheitlichenGeschehensgeprägt. Dieser Begriff ist befreitvon platter Metrik, die noch die Konzeption vonHermannMinkowski charakterisiert. Durchdie Vielfältigkeitder Einheitlichkeit von Zeit undRaumentfallen die Begriffe von Galilei und Newton . Damitwerdendie Voraussetzungenfür die Entwicklung der sog. postmodernen Kosmologie aufgestellt.Der Autorfragt, ob der Postmodernismus in der Kosmologie einen Wegzur Erneuerungdifferenzierter Onto-Theo-Kosmo-Anthropologieneröffnet, dergleichartigdem Verlangenist, die Idee der Geschichlichkeit aufzuheben, oder ob EinsteinsAufhebungder Linearität einen Raum für die Affirmierungauthentischer Geschichlichkeit eröffnet. Gerade in dieserAntithesezwischen Metapysik und geschichtlichem Denken liegt eine wichtige StreitfragederzeitgenössischenPhilosophie, die auch durchdie falsche Alternativezwischen Irrationalismusund Hyperrationalismus gekennzeichnet wird. (shrink)

Following the spread of Platonic anthropology, Christianity has started, already since the 2nd century A.D., to be dominated by dualism – a trend undisturbed by somewhat more holistic Thomism, and further strengthened by Cartesianism, which distanced Christian theology and soul even further away from the body. During the 1960s, theologians have become aware of the far more positive and inclusive attitude that the Bible has towards the body. Yet, a century before, the Adventist movement was born in conditionalism such as (...) presented by Hobbes in Leviathan (XLIV). Man does not have a soul; he is a “living soul” – a body vivified by the “breath of life” (Gen 2:7). Without the body, there is no life, nor, consequentially, eternal hell. To this Adventists have also conjoined a philosophy of health reform in which the care of the body has a key role, and upon which depends man’s intellectual and spiritual wellbeing. On this foundation, they have built a rich healthcare and educational practice. This physicalist version of Christian anthropology is a unique worldview contribution to philosophy of the body and a subject worthy of academic attention. (shrink)

Anthropology from a Pragmatic Point of View Immanuel Kant.

Ovaj rad započinje konstatacijom da u sklopu relativno kratke povijesti moderne filozofske kulture u Bugarskoj postoji dovoljno osnova za razlikovanje nekoliko zasebnih razdoblja, svako od kojih uključuje specifične razvojne etape. Svako razdoblje stoga zaslužuje ozbiljnu analizu. No istraživanje povijesti moderne bugarske filozofije mora se temeljiti na jasnim metodološkim premisama. Kada objašnjavamo fenomene i procese filozofskog života u ovoj zemlji, polazimo od pojma filozofske kulture, shvaćenoga kao kompleksni sustav koji uključuje elemente i idealne prirode i ne-idealnog karaktera. Svi čimbenici socio-kulturne naravi (...) u životima profesionalnih filozofa – aktivnosti, institucije znanja, filozofska tijela, formalne i neformalne organizacije, filozofski forumi i filozofski tisak – obuhvaćeni su pojmom filozofska javnost. Korištenjem ovoga termina omogućuje se provođenje fenomenološke analize različitih manifestacija filozofije izvan stratuma intrinzičnih ideja.This study begins with the ascertainment that within the comparatively short history of modern philosophical culture in Bulgaria, there are enough grounds to distinguish several relatively independent periods, each with its specific stages. Each of these periods deserves serious analysis. But the study of the history of modern Bulgarian philosophy has to be based on clear methodological premises. When we explain the phenomena and processes of philosophical life in this country, we proceed from the concept of philosophical culture, understood as a complex system incorporating both elements of ideal nature and of non-ideal character. All factors of socio-cultural nature in the lives of the professional philosophers – activities, institutions of knowledge, body of philosophers, formal and non-formal organizations, forums of philosophers and philosophical press – are specified by the term philosophical publicity. Using this term makes it possible to carry out a phenomenological analysis of the different manifestations of philosophy outside its stratum of intrinsic ideas.Cette étude commence par la constatation qu’il existe, dans le cadre de la relativement courte histoire de la culture philosophique moderne en Bulgarie, suffisamment de raisons pour distinguer plusieurs périodes relativement séparées, chacune comportant des phases spécifiques. Chaque période mérite ainsi une analyse sérieuse. Mais l’étude de l’histoire de la philosophie bulgare moderne doit être fondée sur des prémisses méthodologiques claires. Lorsque nous expliquons les phénomènes et les processus de la vie philosophique dans ce pays, nous partons du concept de culture philosophique, entendue comme un système complexe incorporant à la fois des éléments de nature idéale et de caractère non-idéal. Tous les facteurs de nature socioculturelle dans la vie des philosophes professionnels – activités, institutions du savoir, corps des philosophes, organisations formelles et non formelles, forums des philosophes et presse philosophique – sont indiqués par le terme de publicité philosophique. L’emploi de ce terme permet d’effectuer une analyse phénoménologique des différentes manifestations de la philosophie à l’extérieur de son strate d’idées intrinsèques.Der vorliegende Traité beginnt mit der Feststellung, im Bereich der verhältnismäßig kurzen Geschichte der zeitgenössischen philosophischen Kultur in Bulgarien gebe es zureichend Unterbau, um mehrere relativ eigenständige Zeitabschnitte samt deren dazugehörigen spezifischen Entwicklungsetappen voneinander abgrenzen zu können. Jeder einzelnen dieser Perioden gebührt eine eingehende Analyse. Jedoch sollte die Studie der Historie der modernen Philosophie Bulgariens auf eindeutigen methodologischen Prämissen fußen. Wenn wir Phänomene und Prozesse des philosophischen Lebens in diesem Land erläutern, heben wir mit dem Begriff der philosophischen Kultur an, der Elemente der idealen Natur sowie des nicht idealen Charakters innehat und als komplexes Gefüge ausgelegt wird. Alle Faktoren soziokultureller Natur aus den Leben der professionellen Philosophen – Aktivitäten, Institutionen des Wissens, philosophische Gremien, formelle und informelle Organisationen, philosophische Foren und philosophische Presse – sind im Begriff philosophische Öffentlichkeit gebündelt. Die Benutzung der angesprochenen Bezeichnung ermöglicht die Umsetzung der phänomenologischen Analyse diverser Offenbarungen der Philosophie abseits des Stratums deren intrinsischer Ideen. (shrink)

Prva Međunarodna filozofska olimpijada održana je 1993. godine u Bugarskoj na inicijativu Odjela za filozofiju Sveučilišta u Sofiji. Otad se neprekidno održava svake godine u mjesecu svibnju u jednoj od država sudionica. Olimpijada se održava pod patronatom najveće međunarodne asocijacije filozofskih društava FISP, uz suradnju s UNESCO-ovim Odjelom za humanističke znanosti, filozofiju i etiku znanosti i tehnologije. Osim same popularizacije filozofije, ciljevi IPO-a su poticanje na kritičko, radoznalo i kreativno mišljenje, promicanje filozofskog mišljenja u znanosti, umjetnosti i društvenom životu, (...) promišljanje o etičkim problemima u modernom svijetu te poticanje intelektualne razmjene među mladim ljudima iz različitih zemalja u svrhu promoviranja kulture mira. Odlukom Upravnog odbora Hrvatskoga filozofskog društva i u suradnji s Agencijom za školstvo, Republika Hrvatska na filozofskoj olimpijadi sudjeluje od 2007. godine. Olimpijada je potaknula niz nacionalnih natjecanja iz filozofije diljem svijeta. Ovo međunarodno natjecanje dobar je način za popularizaciju filozofije među srednjoškolskom populacijom.The first International Philosophy Olympiad was held in 1993 in Bulgaria. It was initiated by the Department of Philosophy at the University of Sofia, Bulgaria. It is held annually in the month of May in one of the participating countries. The Olympiad is endorsed by the International Federation of Philosophical Societies , the largest international association of its kind, in collaboration with UNESCO. In addition to popularising philosophy, the aims of IPO are encouraging critical, inquisitive and creative thinking, promoting philosophical thinking in science, art and social life, reflecting on the ethical problems of today’s world, and encouraging intellectual exchanges amongst the young people of different countries with the purpose of promoting the culture of peace. The Republic of Croatia has been participating in IPO since 2007 . The Olympiad has inspired a whole series of national competitions in philosophy around the world. This international competition is an excellent way to popularise philosophy amongst high school students. (shrink)

Avtor v prispevku predstavi okoliščine korespondence med teologom in klasicistom Richardom Bentleyem in filozofom Isaacom Newtonom. Bentley je v svojih osmih Boylovih predavanjih, naslovljenih Ovržba ateizma, uporabil številne misli in ugotovitve, ali pa njihove izpeljave, iz Newtonovih Matematičnih principov filozofije narave, ker pa ni pa bil povsem prepričan, ali jih dovolj dobro razume, se je obrnil na Newtona s prošnjo za dodatna pojasnila. Newton v svojih odgovorih pojasnjuje nekatere temeljne elemente svoje filozofske teologije ali metafizike in filozofije narave, predvsem o (...) vlogi in delovanju Boga pri stvarjenju in ureditvi sveta. Tako Bentley kot Newton sta prepričana, je svet ustvaril »umni dejavnik«. Drugi pomemben vidik korespondence predstavljajo Newtonova razmišljanja o gravitaciji ali, povedano drugače, vprašanje, ali je gravitacija materiji vrojena ali ne, in o možnosti delovanja teles na daljavo. (shrink)

Jesu li stvari ovog svijeta nešto što je dano samoj misli? Jesu li stvari tako mišljene da budu spoznatljive, da budu objektivne manifestacije transcendentalno uvjetovanih moći? Zapadna filozofska tradicija prema Francoisu Laruellu pretpostavlja tu transcendentalnu konstituciju realnog. To je pretpostavka koja uzdiže samu filozofiju kao označenu primateljicu transcendentalnog dara. U našem članku o Laruellovom projektu želimo pokazati kako ta pretpostavka kontrolira čak i prividno radikalne kritike filozofske tradicije koje su se umnožile kao posljedice Nietzscheovog i Heideggerovog mišljenja. Zato učinkovita (...) kritika filozofije mora biti ne-filozofska. Ona prema Laruellu mora dokinuti pretpostavke da je drugotnost dana da bi bila spoznata, kao što mora dokinuti pretpostavku kako sama misao ima fundamentalno drugačiju strukturu. Ne-filozofija počinje ne sa razlikom, ne sa subjektom i objektom, nego sa pozicioniranjem Jednog. Od te početne aksiomatske točke, ne-filozofija uzima kao vlastitu materijalnu filozofiju ponovno mišljenje u odnosu na Jedno. Ne-filozofski projekt ne započinje kao što to čini postmoderna filozofija s naviještanjem kraja filozofije. On uzima filozofiju kao prigodu da postavi pitanje drugačije vrste mišljenja – onog koji, umjesto da se diferencirajći odnosi prema svijetu koji pretpostavlja, potvrđuje kako je ultimativno u tijelu s Jednim kojeg nikad ne možemo znati. (shrink)

Interpretacija je pogojena s tistim, kar potrebuje interpretacijo. V tej pogojenosti mu pripada, kar pomeni: obstaja le z njegovim vznikom. Izvornost deli s tistim, kar potrebuje interpretacijo in v tem je kot umetnost kakor narava: posredovanje izvornega in izvorno posredovanje v enem. Iz tega križanja govori hermenevtična svoboda. S Kantom jo je v njenem bistvu moč dojeti bolje kot brez njega – toda le, če Kantu sledimo tam, kjer stopi preko nehermenevtičnih določitev svoje filozofije.The interpretation in conditioned by what is (...) in need of an interpretation. It is in this conditioning that interpretation belongs to it, sharing originality with that which is in need of interpretation, and in this sense it is, as at, like nature: the mediation of the original and an original mediation in one. From this crossbreed speaks hermeneutic freedom. It is more easily graspable in its essence with Kant than without him – however, only if we follow Kant where he steps over the non-hermeneutic determinations of his philosophy. (shrink)