U suvremenom decentraliziranom društvu mnoštva, ‘novi mediji’ operiraju kao indeksni nomadski termin kojim ukazujemo na mnogostruke i različite prakse konstruiranja, izvođenja i konstituiranja procedura suvremenog življenja, odnosno scenu njegova ispisivanja. Uvođenjem termina ‘novomedijsko pismo’ nastojim identificirati dominantne mehanizme održavanja hegemonije: mitifikaciju i naturalizaciju, prevođenje i uključivanje, djelomičnu propustljivost itd. Pitanja o/oko opstanka umjetničkog djelovanja danas tako postaju pitanja njegove nečitkosti, a mjesta njegovog intencionalnog opiranja protokolima novomedijskog pisma svojevrsna prilika za potencijalno subverzivno djelovanje u kontekstu trenutnog, tehnološki visoko razvijenog društva (...) i njegovih imperativa. Je li moguće temeljnim redefiniranjem statusa umjetnosti izvesti platformu koja će omogućiti kritičko djelovanje?In the contemporary decentralized society of the multitude ‘new media’ operates as an index nomadic term that points at numerous and various practices of constructive, performative, and constitutive procedures of contemporary living, that is, its scene of writing. Through introducing the term newmedia writing I attempt to identify its mechanisms of maintaining hegemony: mythification and naturalization, translation and inclusion, partial permeability, etc. The questions concerning the survival of art practices today are thus becoming the questions of its unreadability, while their intentional resistance to the protocols of the newmedia writing reveals a unique chance to potentially act subversively in the context of present society and its imperatives. Is it possible to, through thorough redefinition of the status of art, perform a platform that will enable critical action? (shrink)