Bioetika se suočava s dva blisko povezana problema: iako je koncept ljudskog dostojanstva široko potvrđen, on postaje vrlo kontroverznim čim pokušamo definirati opseg njegova sadržaja i značenja; jako trebamo metodu ili teoriju zaključivanja koja nam dopušta odrediti odnos između moralnih načela i konkretnih slučajeva. U širem, iako strogom filozofskom smislu, ova dva problema recentne bioetike povezana su s Kantovim pojmovima ‘autonomije’ i ‘refleksivnog suda’, koji se mogu kombinirati glede tročlane logike uspostavljanja pravila. Takva je logika nagoviještena u Montesquieuovoj doktrini distribucije (...) moći, budući da definirajućim i izvršnim pravilima također moramo identificirati slučajeve njihove primjene . Tako možemo taj odnos između moralnih pojmova i načela, te činjenica i konkretnih slučajeva, razumjeti kao dinamički odnos koji tvori njihove momente, a koji onda može pojmiti ljudsko dostojanstvo prije kao ‘regulativnu ideju’ negoli kao koncept što ga treba konačno definirati. (shrink)

The paper analyzes the personalist view of Kant’s thought in general and the personalist criticism of Kant’s understanding of human dignity and natural law. It is pointed out the way in which the results of that criticism were realized as a personalist concept of human dignity, which was also reflected in the fundamental legal acts on human rights. Concluding considerations are presented in the light of contemporary discussions of the reception of the origin of the legal foundation of human dignity.

Tržište masovnih medija velikim je svojim dijelom okrenuto djeci i mladima. Sadržaji koji se nude mladima u masovnim medijima, nadilaze, u negativnome smislu, nekoć obrazovne i poticajne školske primjere edukativnih programa ili časopisa za djecu. U medijskome prostoru prevladavaju sadržaji koji vrijeđaju dostojanstvo mlade osobe, koji manipuliraju njihovim potrebama, te koji potiču mlade na izbor lišen svakih vrijednosti, gdje je sve relativno i ništa sigurno. Autorica propitkuje trendove u modernim medijima lišenima svake odgovornosti, obligacija i sankcija. Pokušava definirati značajke (...) medija 21. stoljeća u kojima je čovjekkonzument zatočenik medijske moći i utjecaja te traga za istinskim etičkim obzirom i smislom u medijima koji neće preskočiti čovjeka i njegove potrebe.The mass media market to its great looks of children and young people. Facilities that mass media provide to young people go beyond, in negative sense, once educational and moving examples of the school’s educational program or magazines for children. Mass media area is dominated by activities insulting the dignity of young people, manipulating their needs, and encouraging young people in depriving every choice of values, where everything is relative and nothing certain. Author researches trends in the modern media deprived of any responsibility, obligations and sanctions. She tries to define the 21st century media in which manconsumer is prisoner of media power and influence, and searches for true respect and ethical sense in the media who will not skip a man and his needs. (shrink)

Procesi globalizacije događali su se mnogo puta u povijesti, daleko prije pojave riječi ‘globalizacija’ u drugoj polovici 20. st. Suvremena globalizacija podrazumijeva društvene, gospodarske i političke procese usmjerene na prelaženje državnih granica i stvaranje globalnog svjetskog poretka. No ona se ne smije svesti samo na to, budući da njeni procesi pogađaju sva područja ljudskog života i djelovanja: medije i komunikacije, gospodarstvo, politiku, pravo, kulturu, ekologiju, etiku, religije i crkve. Posljedice globalizacije jesu nova iskustva na društvenoj, političkoj i gospodarskoj razini – (...) povezivanje i umrežavanje kroz procese internacionalizacije i transnacionalizacije, kroz skupove poput G7 i Međunarodnog gospodarskog foruma u Davosu, ali i brojni društveni lomovi i gospodarska recesija. Globalizacija potiče religije na približavanje, na jačanje suradnje i na zauzimanje zajedničkog stava. Religije to i čine kroz postojeće zajedničke institucije, poput Svjetskog parlamenta religija i Svjetske konferencije religija za mir , tražeći nove oblike približavanja, dijaloga, solidarnosti, suživota, suradnje i ostvarenja etičkog konsenzusa, vodeći računa o zaštiti vlastitog identiteta u vremenu pluralizma i multikulturalnosti. Religije su svjesne da je etičko pitanje postalo pitanje planetarne odgovornosti koje zahtijeva globalnu etiku oko koje se trebaju složiti svi subjekti na svjetskoj razini, a u kojoj će čovjek biti aktivni subjekt. Kršćanske crkve uzimaju u obzir određene pozitivne zakonitosti procesa globalizacije tako da možemo govoriti o »kršćanskoj globalizaciji«. Kršćanstvo je od svojih početaka bilo usmjereno na određenu vrstu globalizacijskih procesa – daleko prije nego li se pojavio naziv ‘globalizacija’. Crkve su svjesne svoje zadaće zajednički braniti u vremenu globalizacije dostojanstvo svakog čovjeka, svake tradicije i kulture. One to čine preko brojnih postojećih međucrkvenih institucija na svjetskoj razini kao što su Ekumensko vijeće crkava , Ekumensko vijeće mladih u Europi . Katolička Crkva je od početka bila globalna i iz te je perspektive kroz stoljeća misijski djelovala. Nakon II. vatikanskog sabora to će djelovanje pojačati osnivanjem Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana koje je nastalo iz Tajništva za jedinstvo kršćana , zatim Svjetskog dana mladih i Caritasa internationalisa.Processes of globalization have been happening numerous times through history, long prior to the appearance of the word ‘globalization’ in the second half of 20th century. Modern globalization includes the social, economic and political processes headed to crossing national boundaries and creating a global world order. However, globalization cannot be attributed simply to that issue, for its processes deal with all dimensions of human life and activity: media and communications, economy, politics, law, culture, ecology, ethics, religions, and churches. The consequences of globalization are new experiences related to social, political and economical sphere – interconnection and networking through processes of internationalization and transnationalization, through the meetings of the members of G7 and International Economic Forum in Davos, and also the numerous social breaks and economic recession. Globalization inspires religions to aim at the approaching, the stronger cooperation and the intercession for the common attitude. For realization of this purpose religions act through the existing common institutions like The World Parliament of Religions and World conference of religions for peace , asking for a new way of approaching, dialogue, solidarity, coexistence, cooperation and realization of ethic consensus, taking into account the protection of its own identity in time of pluralism and multiculture. Religions are aware of how ethic question has become the question of world’s responsibility. That issue requires global ethical principles around which all subjects on the world scale are to agree with. In that global ethic the human being will be respected as an active subject. The Christian Churches take into consideration the certain positive lawfulness of globalization process, thus we can speak of “Christian globalization”. Christianity has been headed to globalization process from the earliest days of the faith – prior to the process has emerged known as globalization. The Churches became aware of its responsibility in order to protect in the time of globalization the dignity of every person, every tradition, and culture. The Churches respond to this phenomenon through numerous existing interchurch institutions on world domain such as The World Council of Churches , Ecumenical Youth Council in Europe . The Catholic Church from the beginning has been global and based on this perspective the Catholic Church through centuries has been carrying out its missionary work. After the Second Vatican Council the Catholic Church has strengthened its activity by establishing Pontifical Council for Christian Unity , which has emerged from Secretariat for Promoting Christian Unity , World Youth Day and Caritas internationalis. (shrink)

Pojam svjetovnosti kod Arendt nalazi se u osnovi intenzivne rasprave s Heideggerom. Filozofi pokušali su političko područje obuhvatiti kategorijama koje su njemu u bîti bile strane. Arendt uviđa da ono političko svoje puno dostojanstvo može dostići samo onda ako se ne promatra kao što je tradicionalno uobičajeno, s pozicije filozofa, nego s pozicije svijeta i pluraliteta, koje političkom području po naravi pripada. Dok je filozofija stoljećima svjetovnost promatrala samo iz perspektive mišljenja, Arendt mijenja vidokrug i prosuđuje mišljenje iz perspektive (...) svijeta. Bitna razlika između Arendt i Heideggera pokazuje se u vrednovanju političkog djelovanja.Arendts Begriff der Weltlichkeit liegt eine intensive Auseinandersetzung mit Heidegger zugrun­de. Die Philosophen versuchen das Politische mit Kategorien zu erfassen, dieihm wesenfremd sind. Arendt sieht das Politische nur dann seine volle Würde erlangen kann,wenn es nicht, wie in Tradition üblich, vom Standpunkt des Philosophen, sondern vom Stand­punkt der Welt und der Pluralität betrachtet wird, dem das Politische natürlicherweise zugehört.Während die Philosophie jahrhundertlang der Weltlichkeit nur aus der Perspektive des Denkensbetrachtete wechselt Arendt die Blickrichtung und beurteilt das Denken vom Standpunkt derWelt. Die wesentliche Differenz zwischen Arendt und Heidegger erweist sich in der Bewertungdes politischen Handelns. (shrink)

Naša stvarnost bilježi dramatične promjene u moralnim stavovima ljudi. Kršćanskim i pravno-filozofskim pristupom nastojimo, u svjetlu tih promjena, promišljati pitanje etičkog aspekta zahtjeva kompetentnog pacijenta da umre te odluke liječnika povodom toga zahtjeva. Ovo promišljanje spada u područje ispitivanja osnovnih ljudskih vrijednosti. Ističemo da ljudsko dostojanstvo – kao središnja vrijednost – nije određeno vanjskim uzrocima i ne ovisi o stanju čovjekova zdravlja ili bolesti, ono je nešto unutrašnje, bitno i neotuđivo. Dakle, izvire iz cjelokupne kvalitete čovjekovog života kao osobe, (...) kao duhovno-tjelesnog bića, obdarenog razumom i slobodom, samoodgovornošću i mogućnošću samoodređenja – ukoliko prihvaćamo da je stvoren na sliku Božju . Historijska prizma promatranja ovog problema je zaista šarolika, od potpunog opravdavanja ovakvih zahtjeva, preko jedinstvene osude, sve do danas kada ovo pitanje dovodi do vrlo teških i skoro nerješivih rasprava na područjima morala i prava, uz naglašavanje da dekriminalizacija ovakvih postupaka može dovesti do »klizave nizbrdice«.Naš je polazni stav, s kršćanske pozicije, da ne postoji tako nešto kao što je život bez vrijednosti. Dakle, ističemo kršćanski pristup ljudskom životu i dostojanstvu, koji podrazumijeva postavku da čovjek ne dodjeljuje život te ga samim time niti ne može oduzeti, bez obzira na okolnosti i teškoće koje ga prate.Our reality is facing dramatic changes in the moral attitudes of people. In the light of those changes we are trying to consider the issue of ethical aspect of the competent patient’s request to die and the physician’s decision about it. This elaboration is situated within the field of questioning the basic human values. It is emphasized that the human dignity – being the central value – is not determined by external causes and not dependable on the condition of a person’s health or illnesses. Human dignity is something integral, essential, and inalienable. Thus human dignity springs from the overall quality of human life as of a unique human being, spiritual and physical being gifted with reason and freedom, self-responsibility, and the possibility of self-defining – in case we accept that a man is created in the image and likeness of God . The historical prism of considering this problem comes in varieties of forms, from the complete justifications of these requests, or their condemnation, till the contemporary disputes in the field of morality and law, with an emphasis on the possibility of “slippery slope” argumentation this decriminalization might lead to.Our starting point, from the Christian position, is that something like life without the value does not exist. Therefore we are pointing out the Christian approach to human life and dignity which presupposes the thesis saying that man does not give a life and therefore can not take it away, regardless of the hardship he might be experiencing. (shrink)

Rad pripremno ocrtava etično načelo saturiranosti u svrhe boljeg razumijevanja zdravog radnog okruženja. Načelo se oprimjeruje razmatranjem zajedničke biti ljudskih problema vezanih za uzrok, razvoj, učinke i posljedice COVID–19 virusne pandemije koja je potvrdila dugo znane, sustavne probleme opterećenja u ljudskom društvu, naročito u području poslovanja. Posebno treba istaknuti područje kadrovski i financijski potkapacitiranih nacionalnih sustava, poput znanstvenog sustava u Republici Hrvatskoj, u kojem vlada i problem višestrukog radnog identiteta. Izabrana optika motrenja služi približavanju moralne i organizacijske važnosti i korisnosti (...) kriterija saturiranosti za, s jedne strane, optimalnu organizaciju rada, ali i, s druge strane, očuvanje dostojanstva čovjeka u radnom okruženju. (shrink)