Interpretacija je pogojena s tistim, kar potrebuje interpretacijo. V tej pogojenosti mu pripada, kar pomeni: obstaja le z njegovim vznikom. Izvornost deli s tistim, kar potrebuje interpretacijo in v tem je kot umetnost kakor narava: posredovanje izvornega in izvorno posredovanje v enem. Iz tega križanja govori hermenevtična svoboda. S Kantom jo je v njenem bistvu moč dojeti bolje kot brez njega – toda le, če Kantu sledimo tam, kjer stopi preko nehermenevtičnih določitev svoje filozofije.The interpretation in conditioned by what (...) is in need of an interpretation. It is in this conditioning that interpretation belongs to it, sharing originality with that which is in need of interpretation, and in this sense it is, as at, like nature: the mediation of the original and an original mediation in one. From this crossbreed speaks hermeneutic freedom. It is more easily graspable in its essence with Kant than without him – however, only if we follow Kant where he steps over the non-hermeneutic determinations of his philosophy. (shrink)

Sokrat med razpravo o tem, kako lahko pravi filozofi vladajo in pripravijo državljane do tega, da jih ubogajo (Država 6.499–502), razširi svoje prejšnje pripombe o filozofski naravi in predmetih njenega zanimanja. Področje te razširjene argumentacije ni omejeno na ideje, temveč odgovarja tudi na presajanje filozofskega znanja v človeške duše in nazadnje v mesto. Članek se osredotoča na pogosto citirani, a redko analizirani argument, ki se v več korakih razvije pri 500–501, ter izpostavlja njegovo kompleksnost in morebitno vlogo v razpletu dialoga.

Ovaj rad započinje konstatacijom da u sklopu relativno kratke povijesti moderne filozofske kulture u Bugarskoj postoji dovoljno osnova za razlikovanje nekoliko zasebnih razdoblja, svako od kojih uključuje specifične razvojne etape. Svako razdoblje stoga zaslužuje ozbiljnu analizu. No istraživanje povijesti moderne bugarske filozofije mora se temeljiti na jasnim metodološkim premisama. Kada objašnjavamo fenomene i procese filozofskog života u ovoj zemlji, polazimo od pojma filozofske kulture, shvaćenoga kao kompleksni sustav koji uključuje elemente i idealne prirode i ne-idealnog karaktera. Svi čimbenici socio-kulturne naravi (...) u životima profesionalnih filozofa – aktivnosti, institucije znanja, filozofska tijela, formalne i neformalne organizacije, filozofski forumi i filozofski tisak – obuhvaćeni su pojmom filozofska javnost. Korištenjem ovoga termina omogućuje se provođenje fenomenološke analize različitih manifestacija filozofije izvan stratuma intrinzičnih ideja.This study begins with the ascertainment that within the comparatively short history of modern philosophical culture in Bulgaria, there are enough grounds to distinguish several relatively independent periods, each with its specific stages. Each of these periods deserves serious analysis. But the study of the history of modern Bulgarian philosophy has to be based on clear methodological premises. When we explain the phenomena and processes of philosophical life in this country, we proceed from the concept of philosophical culture, understood as a complex system incorporating both elements of ideal nature and of non-ideal character. All factors of socio-cultural nature in the lives of the professional philosophers – activities, institutions of knowledge, body of philosophers, formal and non-formal organizations, forums of philosophers and philosophical press – are specified by the term philosophical publicity. Using this term makes it possible to carry out a phenomenological analysis of the different manifestations of philosophy outside its stratum of intrinsic ideas.Cette étude commence par la constatation qu’il existe, dans le cadre de la relativement courte histoire de la culture philosophique moderne en Bulgarie, suffisamment de raisons pour distinguer plusieurs périodes relativement séparées, chacune comportant des phases spécifiques. Chaque période mérite ainsi une analyse sérieuse. Mais l’étude de l’histoire de la philosophie bulgare moderne doit être fondée sur des prémisses méthodologiques claires. Lorsque nous expliquons les phénomènes et les processus de la vie philosophique dans ce pays, nous partons du concept de culture philosophique, entendue comme un système complexe incorporant à la fois des éléments de nature idéale et de caractère non-idéal. Tous les facteurs de nature socioculturelle dans la vie des philosophes professionnels – activités, institutions du savoir, corps des philosophes, organisations formelles et non formelles, forums des philosophes et presse philosophique – sont indiqués par le terme de publicité philosophique. L’emploi de ce terme permet d’effectuer une analyse phénoménologique des différentes manifestations de la philosophie à l’extérieur de son strate d’idées intrinsèques.Der vorliegende Traité beginnt mit der Feststellung, im Bereich der verhältnismäßig kurzen Geschichte der zeitgenössischen philosophischen Kultur in Bulgarien gebe es zureichend Unterbau, um mehrere relativ eigenständige Zeitabschnitte samt deren dazugehörigen spezifischen Entwicklungsetappen voneinander abgrenzen zu können. Jeder einzelnen dieser Perioden gebührt eine eingehende Analyse. Jedoch sollte die Studie der Historie der modernen Philosophie Bulgariens auf eindeutigen methodologischen Prämissen fußen. Wenn wir Phänomene und Prozesse des philosophischen Lebens in diesem Land erläutern, heben wir mit dem Begriff der philosophischen Kultur an, der Elemente der idealen Natur sowie des nicht idealen Charakters innehat und als komplexes Gefüge ausgelegt wird. Alle Faktoren soziokultureller Natur aus den Leben der professionellen Philosophen – Aktivitäten, Institutionen des Wissens, philosophische Gremien, formelle und informelle Organisationen, philosophische Foren und philosophische Presse – sind im Begriff philosophische Öffentlichkeit gebündelt. Die Benutzung der angesprochenen Bezeichnung ermöglicht die Umsetzung der phänomenologischen Analyse diverser Offenbarungen der Philosophie abseits des Stratums deren intrinsischer Ideen. (shrink)

V pričujočem sklopu so prevedena izbrana pisma Galilea Galileija ter njegovih korespondentov o problematiki razmerja med naravoslovnim oz. filozofskim raziskovanjem in Svetim pismom in s to problematiko povezani dokumenti iz Vatikanskega tajnega arhiva iz obdobja t. i. Galileijevega prvega procesa. Sklop zaključuje Galileijeva Razprava o morskem plimovanju, ki vsebinsko sicer ne zadeva omenjene problematike, je pa nastala kot posledica takratnega dogajanja. Vsa pisma so prevedena po kritični izdaji Galileijevih del, Le Opere di Galileo Galilei, ur. Antonio Favaro, Barbèra, Firence 1890–1909. (...) Dokumenti iz Vatikanskega tajnega arhiva so prevedeni po kritični izdaji I documenti vaticani del processo di Galileo Galilei. Nuova edizione accresciuta, rivista e annotata da Sergio Pagano, Archivio segreto vaticano, Mesto Vatikan 2009. Prevod Mojca Mihelič. Besedili Galileo Galilei poklican h kardinalu Bellarminu in Ukor kardinala Roberta Bellarmina Galileu Galileiju je prevedel Gašper Kvartič. Opombe in komentarji Matjaž Vesel in Mojca Mihelič. (shrink)

Prva Međunarodna filozofska olimpijada održana je 1993. godine u Bugarskoj na inicijativu Odjela za filozofiju Sveučilišta u Sofiji. Otad se neprekidno održava svake godine u mjesecu svibnju u jednoj od država sudionica. Olimpijada se održava pod patronatom najveće međunarodne asocijacije filozofskih društava FISP, uz suradnju s UNESCO-ovim Odjelom za humanističke znanosti, filozofiju i etiku znanosti i tehnologije. Osim same popularizacije filozofije, ciljevi IPO-a su poticanje na kritičko, radoznalo i kreativno mišljenje, promicanje filozofskog mišljenja u znanosti, umjetnosti i društvenom životu, (...) promišljanje o etičkim problemima u modernom svijetu te poticanje intelektualne razmjene među mladim ljudima iz različitih zemalja u svrhu promoviranja kulture mira. Odlukom Upravnog odbora Hrvatskoga filozofskog društva i u suradnji s Agencijom za školstvo, Republika Hrvatska na filozofskoj olimpijadi sudjeluje od 2007. godine. Olimpijada je potaknula niz nacionalnih natjecanja iz filozofije diljem svijeta. Ovo međunarodno natjecanje dobar je način za popularizaciju filozofije među srednjoškolskom populacijom.The first International Philosophy Olympiad was held in 1993 in Bulgaria. It was initiated by the Department of Philosophy at the University of Sofia, Bulgaria. It is held annually in the month of May in one of the participating countries. The Olympiad is endorsed by the International Federation of Philosophical Societies , the largest international association of its kind, in collaboration with UNESCO. In addition to popularising philosophy, the aims of IPO are encouraging critical, inquisitive and creative thinking, promoting philosophical thinking in science, art and social life, reflecting on the ethical problems of today’s world, and encouraging intellectual exchanges amongst the young people of different countries with the purpose of promoting the culture of peace. The Republic of Croatia has been participating in IPO since 2007 . The Olympiad has inspired a whole series of national competitions in philosophy around the world. This international competition is an excellent way to popularise philosophy amongst high school students. (shrink)

Avtor v prispevku predstavi okoliščine korespondence med teologom in klasicistom Richardom Bentleyem in filozofom Isaacom Newtonom. Bentley je v svojih osmih Boylovih predavanjih, naslovljenih Ovržba ateizma, uporabil številne misli in ugotovitve, ali pa njihove izpeljave, iz Newtonovih Matematičnih principov filozofije narave, ker pa ni pa bil povsem prepričan, ali jih dovolj dobro razume, se je obrnil na Newtona s prošnjo za dodatna pojasnila. Newton v svojih odgovorih pojasnjuje nekatere temeljne elemente svoje filozofske teologije ali metafizike in filozofije narave, predvsem o (...) vlogi in delovanju Boga pri stvarjenju in ureditvi sveta. Tako Bentley kot Newton sta prepričana, je svet ustvaril »umni dejavnik«. Drugi pomemben vidik korespondence predstavljajo Newtonova razmišljanja o gravitaciji ali, povedano drugače, vprašanje, ali je gravitacija materiji vrojena ali ne, in o možnosti delovanja teles na daljavo. (shrink)

Jesu li stvari ovog svijeta nešto što je dano samoj misli? Jesu li stvari tako mišljene da budu spoznatljive, da budu objektivne manifestacije transcendentalno uvjetovanih moći? Zapadna filozofska tradicija prema Francoisu Laruellu pretpostavlja tu transcendentalnu konstituciju realnog. To je pretpostavka koja uzdiže samu filozofiju kao označenu primateljicu transcendentalnog dara. U našem članku o Laruellovom projektu želimo pokazati kako ta pretpostavka kontrolira čak i prividno radikalne kritike filozofske tradicije koje su se umnožile kao posljedice Nietzscheovog i Heideggerovog mišljenja. Zato učinkovita (...) kritika filozofije mora biti ne-filozofska. Ona prema Laruellu mora dokinuti pretpostavke da je drugotnost dana da bi bila spoznata, kao što mora dokinuti pretpostavku kako sama misao ima fundamentalno drugačiju strukturu. Ne-filozofija počinje ne sa razlikom, ne sa subjektom i objektom, nego sa pozicioniranjem Jednog. Od te početne aksiomatske točke, ne-filozofija uzima kao vlastitu materijalnu filozofiju ponovno mišljenje u odnosu na Jedno. Ne-filozofski projekt ne započinje kao što to čini postmoderna filozofija s naviještanjem kraja filozofije. On uzima filozofiju kao prigodu da postavi pitanje drugačije vrste mišljenja – onog koji, umjesto da se diferencirajći odnosi prema svijetu koji pretpostavlja, potvrđuje kako je ultimativno u tijelu s Jednim kojeg nikad ne možemo znati. (shrink)

Die philosophischen und Gesellschafts-Politishchen Anschauungen Milan Kujundžić Aberdars (1842-1893).

Članak je usmjeren ususret paradigmi nove fizike koju treba iznijeti LHC, ali s kritičkim prosuđivanjem toga razvoja pomoću Kuhnovih teza i epistemologije povezanih s modernom fizikom. Promišljanja i prosudbe nove filozofije niču iz LHC-fizike, koja se tumači kao »science universelle« . LHC, kao najveći sudarivač čestica u svijetu do sada, nije motiviran time da uništi Boga niti bilo koju vjeru u svijetu, već za otkrivanje novih čestica s njihovim interakcijama i kozmologijom u Prirodi, baš onoliko koliko pružaju LHC-scenariji na Tera-elektron-volt (...) skali. Polazeći od ponovnog otkrića fizike Standardnog modela i otkrića Higgsovih bozona, nova fizika na LHC-u ide mogućim putovima u skladu s problemom hijerarhije u suvremenoj fizici. K tome još, SM nije konačna teorija i upućuje se prema ne-standardnoj fizici poput supersimetrije , dodanih dimenzija na TeV-skali s kozmološkim posljedicama te ostale scenarije. Ne-standardna fizika, teorija i pokus, predviđa se otvorenom pa je formuliran novi princip agnostičkog eksperimentalizma kao najprikladniji filozofski princip, jer se ne mogu sva opažanja znati/predvidjeti na LHC-u. Čak i ako eksperimentalni program LHC-a krene u krivome smjeru, mnoge će mogućnosti izroniti iz Pandorine kutije fizike. Tada će filozofska promišljanja postati vrlo važna, napose Kuhnovi pogledi kao i naš AE princip te noviji mediteranski razvoj filozofije. Uostalom, standardna paradigma kao i nova fizika na LHC-u ne opisuju svijet u kojemu danas živimo.A paper is aiming towards a new physics paradigm to be brought by the LHC with a critical assessing on that development by the Kuhnian theses and epistemology related to modern physics. Thinking and critical assessments on the new philosophy arise up from the LHC physics, which is interpreted as the ‘science universelle’ . The LHC as the world’s largest particle collider as ever been was not motivated neither to destroy God nor any religion in the World, but to investigate new particles with their interactions and cosmology of the Nature inasmuch as it has proposed by the LHC scenarios on the Tera-electron-Volt scale. Starting from the rediscovery of the Standard Model and discovery of the Higgs bosons, the new physics at the LHC goes by the possible roads according to the Hierarchy Problem in contemporary physics. However, the SM is not a final theory by inquiring a Non-Standard physics, such as Supersymmetry , Extra Dimensions on the TeV scale with cosmological implications, and other scenarios. A Non-Standard physics, both theory and experiment, is foreseen to be open and a novel view of agnostic experimentalism was formulated to be the best philosophical principle, since we can’t know/predict everything to be observed in the LHC. Even if experimental programme of the LHC wouldn’t go in the right way, then many possibilities may emerge from the Pandora’s Box of physics. Then, philosophical considerations would become very important, particularly Kuhn’s views on it including our AE principle and new Mediterranean development of philosophy, respectively. After all, either standard paradigm or the new physics of the LHC doesn’t describe the world in which we live. (shrink)

Technophobia is an irrational fear of either technological influence or\ntechnological artifacts. Philosophical interest for technophobia is\nthreefold: epistemological, existential and\nphilosophical-anthropological. In the last five decades, computers have\nchanged in major many areas of human life, including philosophy. The\nauthors have started rendering technophobical issues in philosophy with\nemergence of technophobical objections to each leap forward in\ncommunication medium. Next area of analysis is speculative fiction.\nDetermining the philosophical importance of speculative fiction, authors\noffered an overview of technophobical thesis in some of anthological\nworks.