The article analyses the legal status of the natural gas market regulatory institutions in Lithuania and in the member states of the European Union. First, the authors assess the most important elements of the legal status of the natural gas market regulators in the EU member states, namely, the degree of autonomy (type of institution, appointment and dismissal procedures of management, duration of the terms of office, sources of funding) and the measures aimed at ensuring accountability, transparency, and prevention of (...) conflicts of interest. Second, the legal status of the National Control Commission for Prices and Energy, which carries out functions of regulation and control of the natural gas sector in Lithuania, is examined. Finally, the authors conclude that the imperfections in the regulation of the legal status of the Commission result in several negative effects and provide reasoned proposals regarding the improvement of the legal status of the Commission. (shrink)

Istraživanja povijesnog razvoja bioetike rijetko su kao predmet svog interesa imala fenomen bioetičkih institucija.U prvom dijelu rada se iznosi pregled povijesnog razvoja bioetike, nakon čega slijede glavne teze najvažnijih teorija institucija . Središnji dio rada obrađuje teoriju institucija Arnolda Gehlena, prema kojoj su institucije društvene činjenice u kojima se zajednički prihvaćaju i provode životne svrhe, a koje čovjek stvara s ciljem odterećenja od neizvjesnosti vlastite egzistencije, subjektivne motivacije i trajne improvizacije u odlučivanju.U zaključnom dijelu rada analiziraju se (...) mogućnosti i ograničenja aplikacije teorije institucija Arnolda Gehlena u istraživanju razvoja bioetičkih institucija.The research of historical development of bioethics has rarely had the phenomenon of bioethics institutions as the focus of its interest. In the first part of the present paper a historical overview of bioethics is exposed.Subsequently, the major theses of the most important theories of institutions are discussed. The central part of the paper deals with the theory of institutions by Arnold Gehlen. According to that theory, institutions are social constructs in which life purposes are collectively accepted and realized. The man creates those constructs aiming at alleviation from uncertainty of his own existence, subjective motivation, and continuous improvization in decision making.Concluding part of the paper provides an analysis of the potentials and limitations of the application of Arnold Gehlen’s theory of institutions in an attempt of investigating the phenomenon of bioethics institutions. (shrink)

The article is translated here from John R. Searle : What is an Institution? Journal of Institutional Economics (2005), 1: 1, 1–22 Printed in the United Kingdom, The JOIE Foundation, 2005.

The present article aims to show the effects that the coalescence of liberal democracy and globalisation has on the law as a social institution. The law as a social institution is one of the key foundations for the social integration of modern society, which is why we may suggest a reasonable assumption that the role of the law in modern Western societies should be growing in significance. However, the coalescence of liberal democracy and globalisation is a consequence of the evolution (...) of modern Western civilisation and the main context of its further development that gives feedback to the very development process. The analysis of the crisis of the financial capital makes us question the previous assumption because the essence of the law as a social institution lies not in its legal regulation but in its self-regulation that should increase the society’s trust in different institutions, including the financial capital. The present research makes an attempt to answer the following questions: 1) what is the traditional role of the relationship between society and the law as a social institution? 2) what are the most important social consequences of the coalescence of liberal democracy and globalisation? 3) what is the significance of the legal culture under the circumstances of the coalescence of liberal democracy and globalisation? These questions have determined the structure of this paper. (shrink)

»Protiinstitucija« je »francoska stvar« in je del tistega, kar bi sam poimenoval francoski institucionalizem. Moj namen je tematizirati ta contre ali »proti«, to upiranje instituciji, a hkrati želim rekonstruirati nekaj več kot zgolj upiranje samo. Prvič, contre vedno implicira penser autrement, ki je na neki način povezno z utopijo. Drugič, zdi se mi, da je Saint Simon naš večni sodobnik in da je njegovo razglabljanje o Evropi še vedno aktualno – tako kot včasih je tudi danes Evropa autre chose in (...) contre-institution. Tretjič, sledeč Humu in nato Deleuzu, bi lahko zatrdil, da gre pri contre-institution ali upiranju instituciji v resnici za poskus zmanjšanja neizbrisne sledi nasilja znotraj institucij. (shrink)

Michael Oakeshott upućuje kritiku racionalizmu u politici koji isključuje sve što nije utemeljeno u teoriji, odnosno njome opravdano. Teoretsko znanje, prema Oakeshottu, ne može apsorbirati raznolikost svijeta jer rukuje drugačijim kategorijama od onih koje pripadaju realnom svijetu. Posljedično, racionalizam svodi politiku na djelatnost rješavanja problema. Oakeshottova formula za povratak autonomiji političke djelatnosti jest njezina emancipacija u civilnom udruživanju, okviru koji se temelji na priznavanju općih pravila kao takvih, unutar kojeg politička djelatnost zauzima oblik razgovora. Korektiv Oakeshottovu utopijskom projektu nadaje se (...) u misli Michela Foucaulta gdje je najbolje demonstrirana ovisnost zajedničkih institucija, normi i zakona o vrlo kompleksnim odnosima moći. (shrink)

Straipsnyje aptariami gimnazijas baigiančių jaunuolių tolesnio gyvenimo pasirinkimų ir studijų regioninėse aukštosiose mokyklose motyvacijos sociologinio tyrimo rezulta­tai. Gilinamasi, su kuo artimiausias gyvenimo perspektyvas sieja Pietvakarių Lietuvos regiono III–IV gimnazijos klasių mokiniai: kiek jas sieja su studijų, darbo, kitų veik­lų pasirinkimu, kokie motyvai lemia studijų vietos ir studijų programos pasirinkimą, ypač regioninėse aukštosiose mokyklose. Tyrimo rezultatai atskleidė, kad studijų vietos pasirinkimui įtakos turi studijų proceso kokybė, mokymosi sąlygos (kokybės aspek­tas), gyvenimo sąlygos ir pragyvenimo išlaidos, studijų kaina (finansinis aspektas), atsiliepimai apie instituciją (...) (įvaizdžio aspektas). Rinktis studijų programą labiausiai motyvuoja galimybė studijuoti norimą specialybę, geras švietimo įstaigos įvaizdis, ge­ros mokymosi sąlygos, pažangumo lygmuo. Studijų Pietvakarių Lietuvos regioninėse aukštosiose mokyklose motyvai siejami su galimybe rinktis norimą studijų programą, artumu, geromis mokymosi sąlygomis. (shrink)

Interesuje nas, prednost koju Delez daje sintagmi?revolucionarna institucija? u odnosu na manje originalnu sintagmu?institucionalna revolucija?. Delez nekoliko puta upotrebljava u svojim tekstovima?revolucionarna institucija?, sigurno sasvim svestan da ova sintagma ima jednu prilicno haoticnu i nejasnu istoriju tokom post-revolucionarnog perioda, ali i da je ona savrseno u duhu Sanzistovih namera. Treba da proverimo da li ova sintagma najbolje opisuje jednu Delezovu imaginarnu teoriju institucije, ali i njegov angazman u teoriji uopste. Preeliminarna teskoca, koja automatski dovodi u pitanje i devalvira (...) nasu intervenciju, jeste Delezovo odbijanje da on s?m zaista tematizuje instituciju i svoj napor, te da zaista odgovori na pitanja koja s?m postavlja pedesetih godina proslog veka:?sta je to sto objasnjava instituciju?? i?koje bi to trebalo da budu savrsene institucije, to jest one koje se suprotstavljaju svakom ugovoru i pretpostavljaju tek najmanji broj zakona??. (shrink)

U svrhu razumijevanja promjena u obrazovanju uzrokovanih prelaskom na nastavu na daljinu, koristimo sociološke koncepte poput Turnerova koncepta društvene dinamike kako bismo teorijski postavili promijenjene odnose između pojedinaca, institucija i društvenog sustava, a koristimo se i različitim konceptima kapitala u razumijevanju aktivacije kapitala i resursa nastavnika. Osnovni ciljevi istraživanja bili su analizirati (a) institucionalnu potporu nastavnicima iz njihove perspektive i (b) kapital i resurse koje su nastavnici morali aktivirati tijekom nastave na daljinu. Tijekom 2020. godine provedeni su intervjui s (...) 32 nastavnika iz Hrvatske i potom je primijenjena deduktivna tematska analiza. Rezultati pokazuju da se prilagodba iz perspektive nastavnika najviše oslanjala na njihov neposredni rad s učenicima te na aktiviranje osobnog i profesionalnog kapitala i resursa, dok je institucionalna potpora bila od sekundarne važnosti. Teme vezane uz institucionalnu potporu ukazuju na mješavinu pozitivnih i negativnih iskustava, s time da su negativna iskustva izraženija u pogledu potpore na nacionalnoj razini. Socijalni kapital i razmjena iskustava s kolegama ističu se u usporedbi s institucionalnom potporom na nacionalnoj razini, što je u skladu s Turnerovom analizom društvene dinamike. (shrink)

Riječ je o socijalno-epistemologijskoj kritici globalizacije koja funkcionira kao povlaštena slika svijeta, povlaštena znanstvena paradigma. Odnos između globalizacije i moći, globalizacije i politike znanja, u radu se analizira polazeći od krize legitimiteta znanja – krize smisla, uloge i društvene funkcije univerziteta kao najviše institucije znanja. Na početku modernosti znanje je označeno kao moć. Na kraju modernosti, u globalnom društvu znanja, sama moć – moć nametanja znanja u liku tehnoznanosti – određuje što može biti tretirano, testirano i priznato kao znanje. Jedanaest (...) ključnih stavova o globalizaciji iskazuju se u obliku gramatologijski nadopunjujućih antiteza o proturječnoj dinamici stvorenoj međusobnim preplitanjem politike znanja, moći i ideologije tržišnog fundamentalizma. Većina antiteza nastaje iz promišljenog suprotstavljanja hiperkapitalističkoj ideologiji tržišnog fundamentalizma. Ta ideologija nalazi se u osnovi dominantne ekonomske predstave o globalizaciji. Cilj rada je kritički preispitati raširenu popularnost pozitivističke naracije o globalizaciji, posebno o ‘globalnom društvu znanja’ i ‘novoj ekonomiji znanja’ . Problem je što dominantna ekonomimetička koncepcija globalizacije potpuno nekritički pretpostavlja da je pozitivirajuća upotreba pojma globalizacije samorazumljiva, koherentna, neproblematična, legitimna i opravdana. Suprotno tomu, pokazuje se da ‘globalizacija’ nije jasan nego da je veoma nejasan »pojam« , »koncept« , »paradigma « itd. Rad nastaje iz uvjerenja da globalizaciju nije moguće znanstveno legitimirati kao novu znanstvenu paradigmu. Činjenica da globalizacija unutar glavnih tokova znanosti ima ogromnu snagu, predstavlja stoga svojevrsni autoreferencijalni paradoks. Današnja ekonomska globalizacija rezultat je udruženog djelovanja znanstvene, tehničko-tehnološke, simboličke i realne nadmoći ekonomiziranog globalizacijskog diskursa, globaliziranih institucija znanja i drugih mehanizama. Ti mehanizmi globalizaciju i tržišni fundamentalizam nameću, promiču, kreiraju, rekreiraju i podržavaju kao jedinstven projekt koji se provodi u ime stvaranja novog »globalnog društva znanja«. This work is about social and epistemological criticism of globalization that functions as a privileged image of the world or a privileged paradigm. The relationship between globalization and power, and/or globalization and knowledge policy is analyzed in this work by proceeding from the crisis of knowledge legitimacy – the crisis of the purpose, role and social function of university as the highest institution of knowledge. At the beginning of modernity, knowledge was designated as power. At the end of modernity, in the global society of knowledge, the very power – the power of imposing knowledge in the form of technical science – prescribes what is to be treated, tested and acknowledged as knowledge itself. Eleven crucial statements on globalization are expressed in the form of grammatologically supplementing antitheses on the contradictory dynamics created by mutual interweaving of the knowledge policy, power and the market fundamentalism ideology. Most of these antitheses result from a deliberate opposition to the hyper capitalist ideology of market fundamentalism. This ideology is settled in the very basis of the predominant economical notion on globalization. The aim of this work is to re-examine critically the widespread popularity of the positivist narration on globalization, especially when related to “global society of knowledge” and “new economy of knowledge”. The problem is that the dominant economic-mimetic conception of globalization presumes in a highly uncritical way that the positivist use of the term globalization is self-understandable, coherent, uncomplicated, legitimate and justified. On the contrary, globalization does not appear as a clear, but a very ambiguous “term”, “concept”, “paradigm” etc. Our work results from the conviction that it is not possible to legitimate globalization scientifically as a new scientific paradigm. Therefore, the fact that globalization gathers enormous power within the main streams of science represents a special auto-referential paradox. The contemporary economical globalization is a result of mutual activities in the form of a scientific, technical-technological, symbolical and real predominance of a certain commercializing and globalizing discourse, globalizes institutions of knowledge and other mechanisms. These mechanisms impose, promote, create, re-create and support globalization as a unique project carried out in the name of establishing a new “global society of knowledge”. (shrink)

Žymus Lietuvos sociologas Vytautas Kavolis visą akademinę karjerą plačiai tyrinėjo laisvės klausimą, nors ir nenaudojo „laisvės sociologijos“ pavadinimo. Jo daugiamatė analizė apėmė politines institucijas, kultūros normas, istorinę evoliuciją ir globalias perspektyvas, atskleisdama sudėtingą visuomenės struktūrų ir asmens laisvių sąveiką. Šiame straipsnyje politinės sociologijos požiūriu, išskaidant laisvės ir jos apraiškų įvairiuose visuomenės kontekstuose supratimą, bandoma kristalizuoti V. Kavolio sociologinius rėmus. V. Kavolio tarpdisciplininis požiūris, metodologinis originalumas ir reflektyvi analizė prisidėjo prie gilaus visuomenės laisvėjimo dinamikos ir galios santykių tyrinėjimo, metė iššūkį nusistovėjusioms (...) paradigmoms ir pasisakė už įtraukesnę ir teisingesnę visuomenę. Jo įžvalgos tebėra aktualios šiandienei Lietuvai, išgyvenančiai postsovietinį virsmą ir susiduriančiai su globaliais iššūkiais. (shrink)

„Ši dovana ištobulinama pratybomis, ir tapytojas įvaldo savo regėjimą ne per kelis mėnesius ir ne būdamas vienas. Svarbu ne tai, ankstyvas ar vėlyvas, spontaniškas ar muziejuje susiformavęs yra tapytojo regėjimas, kiekvienu atveju jo regėjimas mokosi tik žiūrėdamas.“Straipsnyje analizuojama kūrybos psichologijos ir fenomenologijos samprata Vosyliaus Sezemano estetikoje. Tyrimas atskleidžia, kaip estetikos bendrųjų problemų svarstymas yra susijęs su kūrybos ir kultūros filosofija. Estetika turi analizuoti ne tik estetinio objekto suvokimo aktus, bet ir tai, kaip estetinis objektas yra kuriamas. Straipsnyje aptariama: kaip Sezemano (...) estetikoje suprantami trys pagrindiniai kūrybos momentai; kokia yra vaizduotės, suvokimo ir atminties sąveika Sezemano estetikoje; kaip kūnas ir vaizduotė dalyvauja žaidime; koks yra asociacijų ir abstrakcijų vaidmuo kūrybinėje veikloje. Sezemano estetikoje išplėtota kūrybinės dinamikos samprata yra artima fenomenologinei kultūros filosofijai. Sezemanas, kaip ir kiti fenomenologinės estetikos atstovai, akcentuoja meno kūrinio, kaip pasaulio patyrimo, sampratą. Meno kūrinys yra kuriamas kaip tokia institucija, kuri yra nukreipta tiek į pasaulio patirtį, tiek į galimybę šią patirtį atverti kitam subjektui. (shrink)

Polazeći od nekih razmatranja o obuci učitelja općenito, a i o normativnom primatu liberalizma nad demokracijom, autor zagovara stajalište da bi političko obrazovanje u srednjim školama trebalo podučavati osnove političkih institucija i pravnog sistema kao takve. Međutim, čini se da postoji rastući konflikt između učenja demokraciji i sposobnosti političkog prosuđivanja u sve kompleksnijoj i raznolikijoj političkoj stvarnosti.

Radikalizam državnog terorizma i terorizma samoubojica u odnosu su frustracijske telerancije. Postoje i mogućnosti međusobnih napada oružjem za masovno uništenje – nuklearnim, biološkim i kemijskim oružjem. Frustracijska tolerancija obaju terorizama – terorom protiv terora – radikalizira njihove međusobne odnose i ostvaruje osvetničke ciljeve, jednake ili veće smrti. Unatoč tome, postoji mogućnost za uljuđenu toleranciju i rješenje sukoba – stabilnu ravnotežu suradnje, mira, sigurnosti i zdravog rivalstva među sukobljenim stranama. Rješenje je u pronalaženju umijeća politike koja pravila ne samo provodi nego (...) ih i mijenja – pronalaženju politike koja nije samo politika političarâ i zadrtih ekstremista koji se orijentiraju na politku sile i dominacije, nego i politika društva koje osuđuje i potiče osudu ekstremističkih tumačenja religija i mitova, koje potiče recepciju svjetskog etosa – čovjeku zajedničkih načela samokontrole, normi i vrijednosti, bez obzira na rasnu, nacionalnu, religijsku i kulturnu pripadnost. Rješenje je i u uvažavanju mnogostrukih identiteta i poticanju mnogostrukog komuniciranja, uključujući i interkulturno komuniciranje među sukobljenim stranama – kao umijeća kretanja kroz kulturne prepreke, ne samo vlada nego i građana – pojedinaca, drušvenih grupa, različitih udruženja i institucija. Izvan svake sumnje, rješenje je i u prevladavanju siromaštva i bijede – najrazornijeg oružja masovnog uništenja. Gospodarstva državnih terorizama i terorizama samoubojica čvrsto su srasla s ‘normalnim gospodarstvima’, pa je nadzor nad njima i financijskim izvorima njihove moći jedna od značajnih pretpostavki prevladavanja terorizama. Na kraju, ali ne manje važno, rješenje je i u snažnoj i nepristrasnoj kritici terorističkih zbivanja mnogih autora i aktivista za ljudska prava. Podsjećamo samo na neka takva imena koja se navode i u ovom tekstu – Yeshayahu Leibowitz, John Rose, Marc Ellis, Jessica Stern, Israel Shahak, Irena Klepfisz, Edward Said, Noam Chomsky, Howard Zinn, Arundhati Roy, Amartya Sen, Amin Maalouf.Radicalism of state terrorism and of suicides terrorism have been keeping some relations of frustrated tolerance. There are and some possibilities of mutual attacks by mass destroing weapon – nuclear, biological and chemical weapon. Frustrated tolerance both of terrorisms – by terror against of terror – radicalizes their mutual relations and realizes of the revengeful purposes, of the equal or the greater death. In spite of, there is a possibility of courtly tolerance and the solution of that conflict – stable balance of cooperation, peace, security and of sound competition between facing sides. The solution is in finding of politics art which some rules not only realises, than of them and changes, too – finding of politics which doesn’t only the politics of politicians and of stubborn extremists that have been closed with politics of power and domination, than and politics of society that doesn’t accept extrem explanations of religions and myths, that keep stimmulatings of reception of world ethos – to man common principles of autocontrol, norms and values, without a consideration to racism, national, religious and cultural appurtenance. The solution is in an accepting of multilateral identities and a stimulating of multilateral communication, including and intercultural communication between conflict sides, too – as an art of movement trough cultural obstacles, not only of some governments, than and of citizens – of individuals, social groups, different civil organisations and institutions. No question of that, the solution is in overcome of a poverty and misery as the most destructive weapon of mass annihilation, too. Economies of state terrorisms and of suicides terrorisms have firm grown with ‘normal economies’. Therefore, a control over them and financial sources of their power is important supposition of overcome of terrorisms. Last but not least, the solution is in strong and impartial critique of terrorism of many authors and activists for human rights, too. We only remember on such names that are adduced in this text – Yeshayahu Leibowitz, John Rose, Marc Ellis, Jessica Stern, Israel Shahak, Irena Klepfisz, Edward Said, Noam Chomsky, Howard Zinn, Arundhati Roy, Amartya Sen, Amin Maalouf. (shrink)

Interesuje nas, prednost koju Delez daje sintagmi?revolucionarna institucija? u odnosu na manje originalnu sintagmu?institucionalna revolucija?. Delez nekoliko puta upotrebljava u svojim tekstovima?revolucionarna institucija?, sigurno sasvim svestan da ova sintagma ima jednu prilicno haoticnu i nejasnu istoriju tokom post-revolucionarnog perioda, ali i da je ona savrseno u duhu Sanzistovih namera. Treba da proverimo da li ova sintagma najbolje opisuje jednu Delezovu imaginarnu teoriju institucije, ali i njegov angazman u teoriji uopste. Preeliminarna teskoca, koja automatski dovodi u pitanje i devalvira (...) nasu intervenciju, jeste Delezovo odbijanje da on s?m zaista tematizuje instituciju i svoj napor, te da zaista odgovori na pitanja koja s?m postavlja pedesetih godina proslog veka:?sta je to sto objasnjava instituciju?? i?koje bi to trebalo da budu savrsene institucije, to jest one koje se suprotstavljaju svakom ugovoru i pretpostavljaju tek najmanji broj zakona??. (shrink)

Posmatrajuci pravdu ne kao pravnopoliticki pojam niti kao moralnu ideju, niti kao predmet posebnih drustvenih institucija, vec kao oznacitelj koji ulazi u simbolicku i imaginarnu konstrukciju individualne i kolektivne subjektivnosti, ovaj clanak postavlja problem specificne "strukture trazenja" koja je sposobna da odredi takav oznacitelj. Hipoteza koju ovde predlazemo i diskutujemo je dvostruka: s jedne strane, ta struktura moze se opisati polazeci od svojih preteranih, patoloskih slucajeva u onome sto je psihijatrija s pocetka 20. veka nazvala "delirijumom trazenja pravde" "zahtevanja (...) pravde" ili "strasti za pravdom"; s druge strane, ovaj delirantni oblik moze i sam postati predmet analiticke etiologije kada se stavi u odnos sa ekonomskim i strukturnim uslovima koje je Frojd utvrdio za patolosku tugu i melanholiju, ciji bi se pokusaj psihickog razresenja sastojao u strasnom zahtevanju pravde. Teza koja odatle proizlazi jeste da, u melanholiji kao i u trazenju pravde, cvorisna tacka problematike koja motivise oznacitelj pravde jeste corsokak, u obliku dvostruke veze, u odnosu subjekta prema vremenu - corsokak koji je amblematski otelovljen u Hamletovom liku. (shrink)

The author examines the character of the changes taking place in contemporary Serbian society. He emphasizes at the same time that contemporary Serbian philosophy is facing these crucial questions as well, which without it cannot be even addressed, let alone solved. The key difference between modern West European and contemporary Serbian societies, seen from the perspective of philosophy, is demonstrated most clearly in the manner of constituting institutions and transforming the modern Serbian society. In the process of building modern institutions (...) philosophy, not just in our country but throughout the Slavic East, has not had the role it played in Europe. Here lies the explanation why natural consciousness and an original ethos, though considerably modified, still remain unadapted and today represent a major obstacle to the establishment of the rule of European law. Without a change in the sense of justice and respect for the law it is impossible to accomplish the transformation of the society in which the law recognized by a democratic state could not be super ordinate to any reason. The crucial role of philosophy in this process is seen by the author not only in establishing modern European institutions and acceptance of the principle of European legislation, but above all in its influence on the transformation of the original ethos and establishment of new criteria on which the reflection, decision making and action of any individual would be based.. Autor u ovom radu nastoji da pokaze u cemu se sastoji sustinski karakter promenama koje se danas ostvaruju u savremenom srpskom drustvu, ukazujuci istovremeno, da i savremena srpska filozofija stoji pred tim sustinskim pitanjima, koja se bez njenog sudelovanja ne mogu na valjan nacin ni predociti, a kamo li da se mogu uvideti putevi njihovog razresenja. Kljucna razlika izmedju modernog zapadnoevropskog i savremenog srpskog drustva, sagledanog iz perspektive filozofije, najjasnije se pokazuje u nacinu konstituisanju institucija i nacina preobrazaja modernog srpskog drustva. U izgradnji modernih institucija filozofija, ne samo u nas, vec i na celom slovenskom istoku nije imala onu ulogu koju je imala u Evropi. U toj cinjenici nalazi se objasnjenje zasto su prirodna svest i izvorna obicajnost, iako znatno izmenjeni, ostali ipak neprilagodjeni i danas predstavljaju jednu od glavnih prepreka u uspostavljanju vladavine evropskog prava. Bez promene osecanja pravednosti i postovanja zakona nije moguce izvrsiti preobrazaj drustva u kojem pravo priznato od demokratske drzave ne bi moglo biti nadredjeno nikakvom umu. Kljucnu ulogu filozofije, autor ne vidi samo u uspostavljanju modernih evropskih institucija i prihvatanju nacela evropskog zakonodavstva, vec pre svega u njenom uticaju na preobrazaj izvornog etosa i uspostavljanje novih merila na kojima ce biti zasnovano promisljanje, odlucivanje i delanje svakog pojedinca.. (shrink)

Knjiga jednoga od vodećih suvremenih talijanskih filozofa Giannija Vattima, Ecce komun, s podnaslovom Kako se novo-postaje ono što se bilo, značajna je iz nekoliko razloga. Prvi od njih leži u lucidnoj analizi tzv. »krize demokracije«, njenih institucija, te općenito predstavničkih tijela demokratskog političkog sistema. Povrh toga, ona ukazuje na krizu kapitalizma, koji nije u stanju smanjiti sve veće ekonomske razlike te čiji se razvoj pokazuje ekološki neodrživim. Osobito drugi dio knjige, prikazuje razvoj Vattimovih teoretskih promišljanja i posljedice tog razvoja (...) na njegove praktičko-političke stavove. Djelo ukazuje na ono što je novo u njegovu promišljanju, ali istovremeno i kako su te nove postavke i zaključci proizašli iz dosadašnjeg filozofskog puta autora. Konkretno djelo ukazuje kako promišljanje slabe misli, kritike apsolutnih vrijednosti, u ovom povijesnom trenutku nužno vodi zaključku da treba postati komunist. Isto tako na pitanje zašto čitati Ecce komun moglo bi se odgovoriti: zato da bi se u potpunosti shvatile ne samo praktično-teoretske implikacije Vattimove misli već i njezin razvojni put, pa utoliko i njezine osnove.This article examines Gianni Vattimo’s book-cum-political autobiography Ecce comu. Come si diventa ciò che si era . The principle value of this work lies in its discussion of the current political and theoretical position of the father of weak thought in relation to developments in his philosophical thought and his personal life. Vattimo’s position has been directly influenced by the concrete historical moment of widening economical differences and dominant “economicism”. More than any other previous work, in this book Vattimo calls for the need to think a communist ideal. With regard to the question over whether it is possible to be a communist today, Vattimo responds that not only is it a possibility but an imperative. In other words, if post-metaphysical philosophy of the present world intends to remain non-dogmatic, it must rediscover an anarchistic, libertarian and anti-totalitarian communism. Consequently, one of the goals of this paper is to explore what Vattimo means by being a Communist and his idea of Communism. The paper demonstrates that the Communism Vattimo has in mind is not a model of a perfect society but an ideal to follow in order to realize a truly democratic society. (shrink)

Ovaj se rad bavi Lévi-Straussovim proučavanjem »mitskog« mišljenja u Divljoj misli, kako mnogi tvrde, njegovom najznačajnijem djelu. »Divlja« misao je logika uma svojstvena svakom čovjeku, a kao takva određuje sva ljudska društva. Antropologija, koja se bavi proučavanjima institucija i običaja, treba zahvatiti nesvjesnu strukturu na kojoj oni počivaju. Svojom nesvjesnom djelatnošću um nameće oblik sadržaju. Jedna od temeljnih pretpostavki jest da su ti oblici isti kod svih umova – davnih i suvremenih, primitivnih i civiliziranih – i ona nalaže da (...) se otkrije nesvjesna struktura na kojoj počiva svaka institucija i običaj.This essay deals with explorations of the ‘mythical’ thought in Lévi-Strauss’s most significant book – The savage mind. ‘Savage’ thought is logic of mind which is inherent to every human being, and as such it determines all human societies. Anthropology should reveal unconscious structure in which institutions and customs are rooted. Unconscious activity of mind dictates forms to the content. One of the key assumptions is that those forms are basically the same to all people – ancient and contemporary, primitive and civilized – and it calls for revelation of unconscious structure which determines every institution and custom. (shrink)

Procesi globalizacije događali su se mnogo puta u povijesti, daleko prije pojave riječi ‘globalizacija’ u drugoj polovici 20. st. Suvremena globalizacija podrazumijeva društvene, gospodarske i političke procese usmjerene na prelaženje državnih granica i stvaranje globalnog svjetskog poretka. No ona se ne smije svesti samo na to, budući da njeni procesi pogađaju sva područja ljudskog života i djelovanja: medije i komunikacije, gospodarstvo, politiku, pravo, kulturu, ekologiju, etiku, religije i crkve. Posljedice globalizacije jesu nova iskustva na društvenoj, političkoj i gospodarskoj razini – (...) povezivanje i umrežavanje kroz procese internacionalizacije i transnacionalizacije, kroz skupove poput G7 i Međunarodnog gospodarskog foruma u Davosu, ali i brojni društveni lomovi i gospodarska recesija. Globalizacija potiče religije na približavanje, na jačanje suradnje i na zauzimanje zajedničkog stava. Religije to i čine kroz postojeće zajedničke institucije, poput Svjetskog parlamenta religija i Svjetske konferencije religija za mir , tražeći nove oblike približavanja, dijaloga, solidarnosti, suživota, suradnje i ostvarenja etičkog konsenzusa, vodeći računa o zaštiti vlastitog identiteta u vremenu pluralizma i multikulturalnosti. Religije su svjesne da je etičko pitanje postalo pitanje planetarne odgovornosti koje zahtijeva globalnu etiku oko koje se trebaju složiti svi subjekti na svjetskoj razini, a u kojoj će čovjek biti aktivni subjekt. Kršćanske crkve uzimaju u obzir određene pozitivne zakonitosti procesa globalizacije tako da možemo govoriti o »kršćanskoj globalizaciji«. Kršćanstvo je od svojih početaka bilo usmjereno na određenu vrstu globalizacijskih procesa – daleko prije nego li se pojavio naziv ‘globalizacija’. Crkve su svjesne svoje zadaće zajednički braniti u vremenu globalizacije dostojanstvo svakog čovjeka, svake tradicije i kulture. One to čine preko brojnih postojećih međucrkvenih institucija na svjetskoj razini kao što su Ekumensko vijeće crkava , Ekumensko vijeće mladih u Europi . Katolička Crkva je od početka bila globalna i iz te je perspektive kroz stoljeća misijski djelovala. Nakon II. vatikanskog sabora to će djelovanje pojačati osnivanjem Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana koje je nastalo iz Tajništva za jedinstvo kršćana , zatim Svjetskog dana mladih i Caritasa internationalisa.Processes of globalization have been happening numerous times through history, long prior to the appearance of the word ‘globalization’ in the second half of 20th century. Modern globalization includes the social, economic and political processes headed to crossing national boundaries and creating a global world order. However, globalization cannot be attributed simply to that issue, for its processes deal with all dimensions of human life and activity: media and communications, economy, politics, law, culture, ecology, ethics, religions, and churches. The consequences of globalization are new experiences related to social, political and economical sphere – interconnection and networking through processes of internationalization and transnationalization, through the meetings of the members of G7 and International Economic Forum in Davos, and also the numerous social breaks and economic recession. Globalization inspires religions to aim at the approaching, the stronger cooperation and the intercession for the common attitude. For realization of this purpose religions act through the existing common institutions like The World Parliament of Religions and World conference of religions for peace , asking for a new way of approaching, dialogue, solidarity, coexistence, cooperation and realization of ethic consensus, taking into account the protection of its own identity in time of pluralism and multiculture. Religions are aware of how ethic question has become the question of world’s responsibility. That issue requires global ethical principles around which all subjects on the world scale are to agree with. In that global ethic the human being will be respected as an active subject. The Christian Churches take into consideration the certain positive lawfulness of globalization process, thus we can speak of “Christian globalization”. Christianity has been headed to globalization process from the earliest days of the faith – prior to the process has emerged known as globalization. The Churches became aware of its responsibility in order to protect in the time of globalization the dignity of every person, every tradition, and culture. The Churches respond to this phenomenon through numerous existing interchurch institutions on world domain such as The World Council of Churches , Ecumenical Youth Council in Europe . The Catholic Church from the beginning has been global and based on this perspective the Catholic Church through centuries has been carrying out its missionary work. After the Second Vatican Council the Catholic Church has strengthened its activity by establishing Pontifical Council for Christian Unity , which has emerged from Secretariat for Promoting Christian Unity , World Youth Day and Caritas internationalis. (shrink)

Romi su veoma disperzirana etnicka zajednica. Od kako je nad Kosovom uspostavljen medjunarodni protektorat, Romi su najbrojnija nacionalna manjina u Jugoslaviji. Kada se govori o diskriminaciji i integraciji Roma, treba imati u vidu da su do sada najcesce bili izlozeni negativnim vidovima diskriminacije, a da je integracija cesto znacila fakticku asimilaciju. Kako postoji i pozitivna diskriminacija manjinskih grupa u drustvu, ocigledno je da u osnovni pristup 'romskom pitanju' podrazumeva strateski obrat ponasanja svih drzavnih institucija i drugih drustvenih cinilaca od (...) negativne ka pozitivnoj diskriminaciji i od asimilacije ka istinskoj integraciji Roma. Osnovni pristup za koji se autor zalaze je onaj koji omogucava Romima da budu nasi ravnopravni sugradjani. Krugovi bede u kojima se nalazi romsko stanovnistvo postaju sve dublji. Medjutim, carstvo bede se siri jugoslovenskim prostorom. Osiromasenje je opste. Devastacija uslova zivota za sve gradjane Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore, izuzev uskog kruga ratnih profitera i ljudi iz centara moci, traje vise od jedne decenije. Srednji slojevi su nestali sa drustvene scene, a mnoge porodice su dosle u subproletersku zonu siromastva. (shrink)

Autor se bavi razmatranjem Jaspersovog shvatanja krize i razaranja ideje univerziteta i njegovim pokusajima da u svojim radovima iz 1923. godine i 1945. godine izvrsi rehabilitaciju ove ideje. Autor pokazuje da se Jaspers u svom razmatranju ideje univerziteta oslanja na premise izvedene iz implicitne sociologije nemackog idealizma. Za Jaspersa su institucije forme objektivnog duha koje mogu da funkcionisu samo dotle dok u zivoj formi ovaplocuju ideju koja joj je inherentna. Cim je napusti duh, institucija se okamenjuje u nesto sto (...) je samo mehanicko, poput organizma bez duse, koji se raspada u mrtvu materiju.. (shrink)

Author considering, appearing and existing modern idea about university like one of the most important institution of knowledge which is arise in modern epoch. In this work particular attention will be initiated on considered different ideas and conception university which were before so-called Himbolt?s idea of university which has global disposition and which is in the last two centuries regardless on period of crisis, had dominant position in contemporary high school education.. The second part of work is consecrated on analysis (...) constitute the first Serbian university. In this part of work will be analyze different treatise and projects of university which are during 19. and on the beginning of 20. century arise in circle of Serbian intellectual elite in which are essentially influence at form of institutionally profile the first Serbian university. The third part of work surround there different phase of develop on university and university education in Serbia in XX and on the beginning of XXI century. The first phase present the time between two war; the second phase is consecrate the time of and the third phase consecrate the last decade of XX and the first decade of XXI century in which are tempestuous changes in society announce new searching and fundamental over questioning the state in our high school institution with primary target that theirs work coordinate with standard of European universities and that way accomplish theirs integration in net of European universities. Autor razmatra uslove nastanka srednjovekovnog univerziteta, shvacenog kao korporacije fakulteta, i govori o filozofskim idejama koje su uticale na stvaranje i sirenje moderne ideje univerziteta, sigurno jedne od najznacajnijih institucija znanja koja je nastala u modernoj epohi. U ovom radu posebna paznja bice posvecena razmatranju razlicitih filozofskih ideja univerziteta koje su prethodile stvaranju tzv. Humboltove ideje univerziteta koja je u poslednja dva veka, bez obzira na periode krize, imala u savremenom visokom skolstvu dominantnu poziciju. Drugi deo rada posvecen je razmatranju procesa konstituisanja prvog srpskog univerziteta. U ovom delu rada bice analizirane razlicite rasprave i projekti univerziteta koji su tokom 19. i pocetkom 20. veka nastali u krugovima srpske intelektualne elite i koji su bitno uticali na institucionalni karakter i obrazovni profil prvog srpskog univerziteta. Treci deo rada obuhvata razmatranje cetiri razlicite faze razvitka modernog univerziteta i univerzitetske nastave u Srbiji u XX veku. Prvu fazu cini period od osnivanja Beogradskog univerziteta do pocetka Prvog svetskog rata. Druga faza je posvecena razmatranju univerzitetskog obrazovanja u medjuratnom periodu, a treca i cetvrta faza obuhvataju analizu razvitka i funkcionisanja univerziteta u doba komunizma i pocetak tranzicije. Burne promene u nasem drustvu devedesetih godina XX veka, najavile su nova traganja i temeljna preispitivanja stanja na nasim visokoskolskim institucijama s osnovnim ciljem da se njihov nacin i program rada uskladi sa savremenim evropskim univerzitetskim standardima i na taj nacin pripremi njihovo integrisanje u mrezu evropskih univerziteta. (shrink)

In this paper, which will be conceived in two units, we try to depict the form and content of those texts which could be marked as philosophical in intention. As we will see, that intention, in the first period of publishing, was determined by a strong influence of German and French Enlightenment. This influence was only natural, given the need for education for the newly-liberated population of Nis. The second period can be discribed as having a more partial interpretation of (...) philosophical problems. At the end of the account, the article is focused on the investigation of cultural and social reasons which caused such a tendency. In this sense, the founding and development of the Faculty of Philosophy in Nis was the main reason behind the progress in philosophical publishing. U ovom radu, koncipiranom kroz dve celine, nastojacemo da ukazemo na formu i sadrzaj onih tekstova cija se usmerenost moze oznaciti filozofskom. Kako ce se videti, ta usmerenost, u prvom periodu izlazenja casopisa, odredjena je uticajima nemackog i francuskog prosvetiteljstva. U drugom periodu, s razloga kojih cemo se tokom rada dotaci, primeticemo sve izrazeniju tendenciju ka izlazenju tekstova koji se mogu oznaciti striktno filozofskim. Otuda cemo ovaj casopis sagledavati, s jedne strane, u kljucu njegovog prosvetiteljskog nastojanja za obrazovanjem tek oslobodjenog niskog stanovnistva, s druge, obzirom na kulturne i drustvene okolnosti u drugoj polovini XX veka. Kako cemo na kraju pokusati da obrazlozimo, tendencija ka sve vecoj prisutnosti filozofskih tekstova, kao i njihova sve izrazenija intencija ka parcijalnom sagledavanju problema, bazirana je na zastupljenosti filozofije unutar obrazovnih institucija. (shrink)

Internet gradually becomes the inevitable source of information in almost every field of life and enables very quick information flow between people from various continents. Considering the difference in the level of Internet development across the world and the great number of web presentations, domestic web sites have great competition in informing about Serbia coming from foreign web sites. Internet polako postaje nezaobilazni izvor informacija u gotovo svim sferama zivota i obezbedjuje da informacije velikom brzinom cirkulisu izmedju ljudi sa razlicitih (...) kontinenata. Internet ima znacajnu ulogu i u prezentaciji zemlje, njenih institucija i vrednosti. S obzirom na razlike u nivou njegovog razvoja u svetu i na ogroman broj prezentacija na web-u, domaci sajtovi u informisanju o Srbiji imaju veliku konkurenciju od strane inostranih sajtova. (shrink)

U ovom clanku autor nastoji da analizira odnos morala i prava u okviru savremene pravne teorije. Odnos prava i morala moze se posmatrati na tri razlicita nacina: teza o identitetu - pravo i moral su osnovi identicni sistemi normi pri cemu su pozitivne pravne norme podredjene osnovnim moralnim principima (prirodna pravna teorija), teza o odvajanju - pravo i moral su konacno razliciti sistemi normi (pravni pozitivizam), teza o polaritetu - pravo i moral su dva razlicita normativna sistema, ali se oni (...) medjusobno radikalno ne iskljucuju, vec izmedju njih postoji znacajan nivo dodirivanja i nadopunjavanja. Ova teza na najbolji nacin je predstavljena u pravnim teorijama H.L.A Harta i Ronalda Dworkina. Na logickom nivou, teza o polaritetu na specifican nacin sintetise i prevladava jednostranosti teze o identitetu i teze o odvajanju. U isti mah na socioistorijskom nivou, ova teza proizvod je specificnog istorijsko-socijalnog razvitka angloamerickih pravnih i politickih institucija. U tekstu se ukazuje i na relevanciju ove teorijske kontraverze pri suocavanju sa prosloscu posttotalitarnih politickih poredaka i drustava. (shrink)

The author of the article analyzes the constitutional doctrine of the dismissal of a judge from office upon the expiration of the term of powers. The author discusses the guarantees of the independence of courts and judges, one of which is the guarantee of the inviolability of the length of powers of judges. The previously valid Law on Courts used to provide that the President of the Republic could appoint a person as a judge of a local court when such (...) an appointment is made for the first time, for a five-year term, and that upon the expiration of the five-year term, the President of the Republic could appoint such a person as a judge of a local court without examination or selection until the person reaches the age of 65. Under the Law on Courts valid at present, judges of all courts are appointed at once for the term until they reach 65 years of age. It is asserted in the article that the Constitution of the Republic of Lithuania has not established the right of a person, who was for the first time appointed as a judge of a local court for a five-year term, to be appointed as a judge until he reaches 65 years of age. (shrink)

Unwritten constitutional conventions also known as lex non scripta, are under permanent scholarly scrutiny. This does not happen only in the Anglo-Saxon scholarly tradition. When analyzing the issues of unwritten law, a considerable number of representatives of this tradition, starting with W. Blackstone and finishing with contemporary British and American scholars, also talk about the existence of constitutional conventions. It should also be noted that issues pertaining to unwritten law and issues of conventions in particular, are often mentioned and analyzed (...) in the works of scholars of the Roman-Germanic legal tradition. Italian, French, German and Czech scholars take account of constitutional conventions, analyze their features and hold discourse on their future. However, in the course of scholarly debate, the issues of constitutional conventions have been dealt with in a fairly controversial manner. Even though individual scholars recognize constitutional conventions, the variety of opinions and conceptions is too large to form a uniform understanding. (shrink)