Abstract

Rousseauove refleksije o vlasništvu nisu jednoznačne, mnogostruki su problemi koje filozofsko mišljenje ovog pojma otvara. Fokus je ovog teksta na Rousseauovoj konceptualizaciji vlasništva u konjunkciji s problemom individualizacije. Cilj je ukazati na kompleksnost prikaza toga kako se amour-propre može uobličiti i u tu svrhu tekst se najviše oslanja na Neuhouserovu interpretaciju. Stavljam naglasak na Drugu raspravu u namjeri da predočim kako Rousseau misli vlasničke odnose u dijalektici aproprijacije i eksproprijacije. Ključnu ulogu u interpretaciji ima pojam fikcije, posebno u kontekstu predstavljanja prirodnog stanja. Također osvjetljavam one aspekte liberalnog nasljeđa o vlasničkim odnosima koji bi mogli biti od značaja za potpuno drugačiji pristup. Dok lockeovska ideja o pojedincu koji je vlasnik vlastite osobe utemeljuje teoriju posesivnog individualizma, Rousseau otvara drugačije interpretacije radikalnog mišljenja.