In seinem Beitrag analysiert der Verfasser den Artikel „Kants Verfehlung des Zieles“ Rudolf Brajičićs SJ, wo man Kant vorgeworfen wird, dass er durch die Postulierung des „Unerkennbarkeit von Ding an sich“ Tür und Tor dem neuzeitlichen und besonders aufklärerischen Agnostizismus und seinem grenzlosen Vertrauen auf die Vernunft geöffnet hat. Durch die Analyse der Kant’schen Schrift Prolegomena zu einer jeden künftigen Metaphysik, die als Wissenschaft wird auftreten können“ (1783) und sich auf einen Kant-Aufsatz Alois Halders berufend versucht der Verfasser zu zeigen, (...) dass der Glaube in seinem Gott-Verhältnis autonom und frei ist – im Unterschied zur Vernunft, die sich selbst als „Objekt“ seiner Überlegungen stellend zur diejenigen Art des „transzendentalen Solipsismus“ gelangt, die in unlösbaren Antinomien führt. Da Kant zufolge das Sein „kein reales Prädikat“ ist, kann man ihn als den Vorläufer der späteren existenzphilosophischen Kritik traditioneller Ontotheologie, von dem übrigens dieser Begriff überhaupt stammt. (shrink)

Dinamična filozofija je pomemben nov pristop, ki korenito spreminja naš pogled na filozofijo psihologije, na spoznavno teorijo, ontologijo oziroma metafiziko ter na etiko, pa tudi na vprašanja resnice in nejasnosti. Teza dinamičnega spoznavanja oziroma kognicije zagovarja nesledno bogastvo duševnosti, pri tem pa ohranja strukturo v obliki neklasičnega jezika misli. Na srednji ravni opisa spoznavnih sistemov imamo namesto sledenja pravilom matematični opis. Teza supervenience pripomore k sprejemljivosti neredukcionizma.Spoznavna teorija razširi pojem upravičenosti, opirajoč se na morfološko vsebino kot ozadje spoznavnih sistemov. (...) Ontologija predlaga eno dinamično vesolje brez delov, kjer postavke ne obstajajo. Možno pa je izrekanje posredne korespondenčne resnice. Nejasnost je prevrednotena. V metaetiki se zagovarja irealizem. Intencionalnost je navezana na kvalitativno zavest. Podan je pregled avtorjevega filozofskega popotovanja. Vse pomembne sestavine avtorjevih izkustev avtor vgrajuje v postanalitično dinamično filozofijo, na katero mu je odprlo pogled sodelovanje s Terryjem Horganom. (shrink)

v. 1. Indijska filozofija i odabrani tekstovi -- v. 2. Iran, Islam, Kina, Japan i odabrani tekstovi.

One of the fundamental problems in the philosophy of psychology is to determine the relation between personal and subpersonal explanations of human behavior. The problem of determining the relation between the personal and subpersonal levels is called the “interface problem”. This paper has two goals. The first is to introduce the domestic reader to the interface problem from the perspective of the philosophy of psychology. The second goal is to show that insufficient focus on the interface problem and its potential (...) solutions can lead to uncritical and fallacious reasoning that can have significant consequences for particular debates in philosophy of medicine and philosophy of law. (shrink)

Mišljenje koje ukazuje na značenje posrednika u procesu spoznaje jednim svojim dijelom ulazi u područje gnoseologije. Probijajući se do biti promišljanoga, te odstranjujući ono što pripada posrednicima u procesu spoznaje, ovo je mišljenje dijelom i svojevrsna »proširena hermeneutika «. Proučavajući napredovanje spoznaje o posredovanosti same spoznaje, te napredovanje iskustva u kontekstu medija posredovanja, ovo je mišljenje i svojevrsna fenomenologija. Sabirući u sebi teorijsko, praktičko i poetičko, filozofija medija želi biti mišljenje koje nije određeno slikom, gramatikom, pojmom, kontekstom, performanceom, psihologijom (...) nastupa, tehnologijom – ali sve to želi imati u sebi sačuvano i nadvladano. Transmisija znanja više nije samo stvar riječi. Nakon lingvističkog obrata i ikoničkog obrata, sve smo bliže shvaćanju da je i jednom i drugom obratu u osnovi bio medijski obrat. (shrink)

The Zagreb Royal Academy, the successor of the former Jesuit Neoacademy, was founded in 1776 as the central institution of higher education in Croatia as part of the educational reform in the Austro-Hungarian Empire. After presenting the basic characteristics of the reform concept, the paper deals with the teaching of theoretical philosophy at the Zagreb Academy. Philosophy was taught by E. Raffay, A. Minković, G. Valičić, S. Čučić, S. Pogledić, S. Moyses, and S. Muzler until the abolition of the Academy (...) in 1850. In the transitional period of 1773-1776, theoretical philosophy was taught by V. Kalafatić (ethics by F. Sebastijanović). Philosophy, along with other subjects (primarily mathematics, physics, and history), was studied for two years, including logic, metaphysics, moral philosophy, and empirical psychology. Textual documentation of theoretical (as well as practical) philosophy is represented by printed examination theses that were publicly defended at the Academy. The most significant systematic work of theoretical philosophy, however, is Čučić's "Philosophia critice elaborata". A new, updated bibliography of these theses is also presented in the supplement. [Zagrebačka kraljevska akademija, nasljednica prijašnje isusovačke Neoacademije, osnovana je, u sklopu školske reforme u Austrijskoj Monarhiji, 1776. godine kao središnja visokoškolska ustanova u Hrvatskoj. Nakon izlaganja osnovnih karakteristika reformske koncepcije, rad se bavi nastavom teorijske filozofije na zagrebačkoj akademiji. Filozofiju su do ukinuća Akademije 1850. godine predavali E. Raffay, A. Minković, G. Valičić, S. Čučić, S. Pogledić, S. Moyses i S. Muzler. U prijelaznom razdoblju 1773-76. god. teorijsku je filozofiju predavao V. Kalafatić (etiku F. Sebastijanović). Filozofija se, uz ostale predmete (prvenstveno matematiku, fiziku i povijest), slušala dvije godine i to logika, metafizika i moralna filozofija i empirijska psihologija. Tekstovnu dokumentaciju teorijske (kao i praktičke) filozofije predstavljaju tiskane ispitne teze koje su se na Akademiji javno branile. U dodatku ,se donosi i nova, dopunjena bibliografija tih tezarija. Teorijski je međutim najznačajnije Čučićevo sustavno djelo "Philosophia critice elaborata«.]. (shrink)

Pregledujem sedanje slepe ulice zahodne filozofije in predlagam nov začetek. V sedanjem trenutku prevladujejo tri najmočnejše pojmovne opcije; skepticizem, kognitivni privilegij in historicizem. Prvi je škandal, drugega zavračajo vse strani, tretji pa je trenutno dokaj zanemarjen. Historicizem ali zgodovinskost - pojem, daje mišljenje notranje historizirano, da je mišljenje zgodovina - je edini velik nov prispevek moderne filozofije k glavnim pojmovnim virom zahodne tradicije. Sodobna filozofija, posebno angloameriška analitična filozofija, je v bistvu nadaljevanje filozofije 17. stoletja in predkantovske filozofije (...) 18. stoletja, ki ju begajo »nepomembnosti« 19. stoletja; kontinentalna filozofija, v glavnem francoska in nemška, pa se je zdaj pripravljena prilagoditi ahistoricizmu analitične filozofije. Predlagam ponovno odkritje historicizma in prepoznam številne različne strategije, ki dajejo prednost taki politiki, za katero napovedujem, da bo še enkrat prišla na vrsto v naslednjem stoletju. Še posebej skrbno raziskujem vidike prve filozofije, zaprtih sistemov, rešitev problemov reference in predikacije, odnos med naravo in kulturo, odnos med realizmom in idealizmom in naravo ter funkcijo osebe ali sebstva. Ugotavljam, da se sodobna filozofija mora spoprijeti s prispevki Kantovega konstruktivizma in Heglove simbioze in iti preko obeh. Med dokazovanjem orišem splošno krivuljo zahodne filozofije vse do današnjih časov. (shrink)

Članek obravnava problem odsotnosti jaza v japonski budistični filozofiji. Dogcvi in Nishida, oba zagovornika budistične vadbe zazen, sta svoji filozofiji gradila na odsotnosti jaza in dala tudi originalni toeriji telesa. Filozofija odsotnosti jaza, ki se veže na problem praznine v budizmu, pomeni tudi izziv sodobni evropski filozofiji, ker zahteva preverjanje predpostavk racionalnosti in mišljenja.

Pogosto se govori o »krizi« na humanističnih oddelkih ameriških univerz. Vendar imajo ljudje, ki to govorijo, v mislih prekomerno politično korektnost, ki jo še lahko zasledimo na ameriških oddelkih za književnost. Oddelki za filozofijo v Združenih državah so imeli svojo zadnjo krizo v štiridesetih in petdesetih – v obdobju, ko je analitična filozofija dovršila svoj prevzem. Od takrat se ni zgodil noben dramatičen generacijski preobrat, razen nenadnega vznika feministične filozofije kot novega področja specilizacije v sedemdesetih letih. Posledice radikalizma so (...) sicer imele velik vpliv na matrice številnih drugih disciplin na univerzi, toda ameriško filozofijo so pustile večinoma nedotaknjeno. Veliko analitičnih filozofov je bilo politično aktivnih, toda zaradi te aktivnosti niso spreminjali svoje profesionalne samopodobe ali svojih bralnih navad.There is often said to be a “crisis” in the humanities departments of American universities. But people who say this usually have in mind the excessive political correctness which is still sometimes found in US departments of literature. American philosophy departments had their last crisis back in the 1940’s and 1950’s—the period during which analytic philosophy accomplished its takeover. There has been no dramatic generational shift since then, except for the sudden emergence, in the 70’s, of feminist philosophy as a new area of specialization. Whereas the aftermath of the radicalism of the 60’s had a profound impact on several disciplinary matrices elsewhere in the university, it left American philosophy largely unaffected. Many analytic philosophers were politically active, but this activity usually did not lead them to change either their professional self-images or their reading habits. (shrink)

Suvremeni trendovi analitičke književne estetike sve se češće suočavaju s pitanjem o tome koliko su filozofija i književnost slične, a koliko različite. Ovakvo problematiziranje proizlazi iz činjenice da postoji određeni prostor preklapanja između njih dvije, zbog kojeg se postavlja pitanje o tome što je to po čemu se one razlikuju. Jedan od načina da se na to odgovori jest da pobliže pogledamo i filozofiju i književnost, te da na taj način pokušamo pronaći neko svojstvo po kojem se razlikuju. Boran (...) Berčić nedavno je sažeo ključna filozofska stajališta o tome što je filozofija. Analizirajuća ta stajališta, u radu nastojim vidjeti koliko se onoga što se inače smatra distinktivnim svojstvom filozofije može primijeniti i na književnost. (shrink)

The book provides an overview of the contemporary discussion of the mind-body problem. This discussion takes its modern form during the 17th century in the works of René Descartes. The book covers the most important points of view in modern philosophy of mind. An important thesis of the book is that contemporary debates are still heavily influenced by Descartes’ arguments, especially those related to the nature of consciousness. (Google translate).

Different forms and transformations of philosophy in the modern world are analyzed according to the view of the Croatian philosopher Vanja Sutlić (1925-1989). A key aspect is the "realization of philosophy" in "work science", which encompasses the entire "world of work" established in modern times. This universal and real science is also an important precondition for "historical thinking". The uniformity of this science, problematized by Sutlić, can be found today in refined logical and semantic structures, which allow for a renewed (...) and richer articulation of philosophical concepts than was traditionally possible. (shrink)

Recenzija knjige: Wu Xiaoming Filozofija i Zhexue Put k drugome i natrag Prijevod: Zorana Baković, Mario Rebac Odjel za orijentalistiku Hrvatskoga filološkoga društva i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2006.

From the institutional inauguration of the discipline in 1972, philosophy of sport tends to expand, spreading itself around the world from one country to another, and including new philosophical in...

The pluralistic philosophy of religion of Abdolkarim Soroush, whose neo-rationalist thought represents a genuine epistemological turn within Muslim reform discourse, is the central issue in this paper. Abdolkarim Soroush, as a contemporary Muslim thinker, brings a completely new understanding of the issue of religious pluralism and by incorporating analytical philosophy, contemporary hermeneutic tradition and Sufi metaphysics, contributes to the creation of a characteristically distinct philosophy of religion within the Muslim intellectual circle. Issues of expansion and contraction of religious knowledge, as (...) well as the expansion of prophetic experience, are inseparable elements of his philosophy of religion. (shrink)

U ovom ću članku razmotriti Aristotelov protreptički argument za nužnost filozofije kako ga je postavio Al-Kindi. Pokazat ću kako muslimanski kritičar filozofije, prvenstveno onaj koji je usklađen s teološkim stajalištima Ibn Hanbala, može s razlogom odbaciti protreptički argument kako ga predstavlja Al-Kindi. Međutim, argument se može preraditi na način da se zaobiđu uobičajene kritike koje iznose protivnici filozofije u stilu Hanbalīja. Dapače, tvrdit ću da je njegova ispravnost neupitna jednom kad se argument pravilno razjasni s obzirom na to kako se (...) treba shvatiti 'filozofiju'. Na kraju ću ukratko raspravljati o tome zašto muslimanski kritičari filozofije ne moraju smatrati protreptički argument problematičnim, budući da neizbježnost filozofije ne zahtijeva privrženost svim vrstama filozofskih pozicija, koliko god one bile problematične za islamsku doktrinu. (shrink)

Miran Božovič, an expert in modern philosophy, in his new work begins to read some literary works from the 17th, 18th and 19th centuries in the light of philosophical theories, either explicitly or implicitly contained in them. These range from little-known novels such as G. Daniel's Journey to the World of Descartes (1690) and Fontenell's State of the Philosophers (1682), through 18th century classics, Diderot's Rameau's nephew, to one of the greatest 19th century novels, Melville's Moby Dick (1851) and Tolstoy's (...) short stories Kreutzer's Sonata (1889)--Publisher's website. (shrink)