Koje su mogućnosti čovjeka da preokrene putove razvoja prema mogućim civilizacijskim rješenjima, osnovno je pitanje na koje Fritjof Capra pokušava odgovoriti. Rad prikazuje na koji način Capra vidi krizu suvremenog društva i znanosti, te koje alternative vidi kao rješenja; njegov angažman pokazuje se u cjelini kao etički usmjeren na spoznaju načina odnosa u svijetu, čovjekove naravi i njegova najvišeg dobra, te je praktički usmjeren na razumijevanje konkretnog čovjekova opstanka. U radu se postavlja pitanje o mogućnosti uspoređivanja uvida istočnjačkih mistika i (...) suvremenih fizičara, onako kako to radi Fritjof Capra, te na koje se probleme nailazi kada se metode, nekada udaljenih kultura, postavljaju kao relevantni učesnici naše svakodnevne prakse. Caprini uvidi u uzroke krize, analizom mehanicističko-znanstvenog pristupa i prikaz posljedica koje je takav pristup prouzročio, pogađaju u srž problema. Njegove opservacije i primjedbe na stanje u svijetu razložne su i korisne široj stručnoj publici. Međutim, njegovo viđenje izlaska iz krize, odnosno njezino rješenje ili nadvladavanje zapada u svojevrsni religijsko-znanstveni sinkretizam, s jedne strane, a s druge u scijentizam i konstruktivizam.This work questions the possibility of comparing the insights of eastern mysticism and modern physical science in a way of Fritjof Capra and also tries to present the problems of stating the methods of once distant cultures as relevant factors in our daily practice. While arguing for such comparison we face a lot of questions: are mysticism and modern physical science on different levels of reality; is there any sense in considering these levels “restricted”; are mysticism and modern physical science operating inside separated realms of reality with non-existent trans-level concepts and relations; – these being only a few questions opened by this perspectival comparison. In the last case, for example, if two realms of reality exist, one is opened to symbolic consciousness and linguistically expressible, and the other one is opened to non symbolic consciousness and linguistically non-expressible. Though this Capra’s approach is in many aspects obscure and questionable in substantive level, it, however, on methodological level completely fits into orientational frame of bioethics as multi-perspectival area. (shrink)

U Freudu svojstvenom etičkom relativiziranju, moral i smisao bivstvovanja u konačnici su određeni ekonomijom libida. Takvi su stavovi omogućeni reduciranjem djelovanja na prirodnouzročni determinizam, posredovanjem konstrukcije teorijskog modela psihičkog funkcioniranja, pri čemu se zanemaruje mogućnost neempijskog kauzaliteta iz slobode. Freudova biologijska orijentacija rezultirala je gledištem o psihičkim motivacijama kao rezultatom kemijsko-fizioloških procesa, koji su k tome prvenstveno određeni hereditarnim ili konstitucionalnim čimbenicima. No, upravo kod njega psihoanaliza je imala najsnažniji kulturni i antropologijski impetus.In ethical relativism characteristical for Freud, moral and (...) the meaning of being are in the end determined by the economy of libido. Such attitudes are enabled by action being reduced to naturally caused determinism, where construction of the theoretical model of psychological functioning acts as an intermediary, and the possibility of non-empirical causality from freedom is disregarded. Freud’s orientation towards biology has resulted in his stand on psychological motivations as a result of chemical-physiological processes, which are, in addition, primarily determined by hereditary or constitutional factors. Nevertheless, it is with Freud that the psychoanalysis has had the strongest cultural and anthropological impetus. (shrink)

U recentnoj knjizi Christopher Cowley je problematizirao shvaćanje racionalnosti koje se nalazi u utilitarističkoj raspravi o samoubojstvu, kao i općenito shvaćanje racionalnosti koje se usmjerava ustanovljavanju vanjskih razloga. Suprotno tome, Cowley zastupa unutarnju perspektivu kao jedinu vjerodostojnu u takvim odlukama. Izravno ću razmotriti njegovu kritiku Richarda Brandta i Davida Humea. Intencija je teksta nuđenje preciznije interpretacije Humea te usporediti argumente za i protiv unutarnjih i vanjskih razloga. Zaključak je uvjetovano prihvaćanje perspektive unutarnjih razloga.In a recent book, Christopher Cowley has expressed (...) the problems of the concept of rationality related to the utilitarian discussion about suicide, as well as in general the concept of rationality which is directed by the appeal to external reasons. Contrary to this, Cowley defends the internal perspective as the only trustworthy in such decisions. I will analyze directly his criticism of Richard Brandt and David Hume. The intention of the paper is to offer a more precise interpretation of Hume and compare the arguments for and against internal and external reasons. The conclusion is a conditioned acceptance of the perspective of internal reasons. (shrink)

Ovaj članak specificira mjesto Hipokratove zakletve u programu bioetičkog obrazovanja na profesionalnim fakultetima gdje se obrazuju budući medicinski i zdravstveni radnici. Predstavljena konceptualizacija sadržaja i opisana metodologija rada pokazuje kako se sadržaji curriculuma, kojima dominiraju povijesne činjenice, aktualiziraju uporabom znanja što su ih studenti usvojili ranije, te problematiziraju aktivnim uključenjem studenata u prikupljanju nove informacije relevantne za sadržaj, a onda koriste usvojeno znanje kako bi riješili konkretni bioetički predmet ili problem. Ponuđena aktivnost studenata i nastavnika ima svrhu pokazati suradnički odnos (...) između njih, te komunikaciju u kojoj studenti i nastavnici međusobno preuzimaju zadatke u realizaciji sadržaja curriculuma. (shrink)

Cílem článku je prozkoumat Hegelovu koncepci dialektiky a určit, které její prvky pronikají do pozice hermeneutické fenomenologie, v níž se, zvláště díky H.-G. Gadamerovi, pojem dialektičnosti zkušenosti stal důležitou součástí teorie rozumění. Článek vychází z přesvědčení, že motivy platónské dialektiky působí v hermeneutice společně s motivy Hegelovy dialektiky, jež svůj smysl čerpají z vývojové souvislosti moderní filozofie. V článku se proto jak Hegelovou koncepcí dialektiky, tak způsobem hermeneutického osvojení některých prvků této koncepce zabývám v širším kontextu moderní filozofie. Zvláštní pozornost (...) je věnována pojmu dialektického zvratu. (shrink)

The paper discusses certain aspects of Buddha’s and Confucius’ philosophy that could be relevant for the general philosophical discussion on the problem of freedom, free action and related philosophical themes. Although their philosophical thinking was shaped in a rather different linguistic, cultural and philosophical milieu and background, both thinkers are in agreement at least twofold. Firstly, the possibility of freedom and free action is not opposed to the natural order of things, quite contrary, it is enabled by this order. Secondly, (...) this possibility is being realised through never-ending self-cultivation and attunement to the world as it is. In the context of contemporary discussions on the problem of the relationship between free will and determinism, it could hence be said that both thinkers are on the position of “compatibilism”, nay, on the position that free action is possible only in the context of determinism that sees nature as ever-changing and conditioning circumstances and “patterns”, and not bound to strict and linear deterministic causality. (shrink)

Razdel 1. Sot︠s︡ialʹnai︠a︡ filosofii︠a︡ nauki -- Razdel 2. Sot︠s︡ialʹnai︠a︡ ėpistemologii︠a︡ : sot︠s︡ialʹnostʹ, kommunikat︠s︡ii︠a︡, ponimanie -- Razdel 3. Case studies -- Razdel 4. Analitika.

The presumed lifestyle changes due to the Covid-19 pandemic are the reason for research into the self-assessment of parents of early and preschool children about parental behaviors during lockdown in the first wave of a pandemic. The aim was to explore the quality of parenting through joint activities and behaviors towards children. A relative majority of survey participants estimate that they have not significantly changed individual activities with children while a quarter of parents estimate that they do so more often (...) than before. Nearly half of parents estimate that they play more with their children than before the lockdown. Family relationships have been singled out as the most important dimension of parenting. Age, level of formal education and marital status of research participants as a predictor explains only 2.3 % of the variability of parental self-assessment, so it is reasonable to assume the existence of other, more significant predictors of parenting quality. The collected data indicate the advantages and disadvantages of online research. The size of the sample indicates the involvement of parents on social networks, which indicates the possibility of further research on parenting. (shrink)

Доклады демонстрируют многообразие подходов к проблеме человека со стороны экспериментальной науки, аналитической философии и историко-философских и теологических исследований.

Predmet su rada rasprave o odnosu determinizma i slobode volje (tj. problem kompatibilnosti), odnosno implikacije koje imaju po moralnu odgovornost. Problemu se pristupa iz naturalističke perspektive iako se ne nudi odgovor na pitanje istine kauzalnog determinizma. Međutim, s ciljem da se ispita perspektiva za moralnu odgovornost, pretpostavlja se da je kauzalni determinizam potkrijepljen znanošću. Razmatra se pojam kauzalnog determinizma, a potom se ispituju izazovi koje argument konzekvenci postavlja pred slobodu volje shvaćenu kao mogućnost da se učini drugačije. Cilj je (...) rada pokazati da su u osnovi svakodnevne upotrebe pojma moralne odgovornosti slabiji uvjeti od slobode shvaćene kao mogućnosti da se učini drugačije. Na tim temeljima branimo zaključak da je moralna odgovornost kompatibilna s kauzalnim determinizmom. (shrink)

The paper is an analytic retrospective of the author?s work during the preceding research period, involving the study of role, meaning and place of stereotypes in identity discourses. In order to explain the reasons for and ways of dealing with stereotypes, she reviews the evolution of her own research approach and the alternative approaches to the topic from the perspective of various scholarly disciplines. Seeking to avoid the trap of?interpreting stereotypes stereotypically?, the author chooses not to follow the usual method (...) whereby ethnic stereotypes are?deconstructed? as false and generalizing image of oneself and others, and exposed to social-psychological and political-anthropological critique. Instead, the author looks at stereotypes primarily in terms of their linguistic and social?semiotics? and their theoretical and practical usability. Stressing the necessity of relativizing the binary structure of discourse, the author argues that stereotypes, though indispensable as elements of the?economy? of language and thought, should be socially conceptualized and historicized in analysis. U ovom tekstu autorka daje pregled svog rada tokom proteklog projektnog perioda u kome je istrazivala ulogu, znacenje i mesto stereotipa u identitetskim diskursima. Da bi objasnila razloge i nacine svog bavljenja stereotipima, ona se osvrce kako na evoluciju sopstvenog istrazivackog postupka, tako i na alternativne pristupe temi iz perspektiva razlicitih naucnih disciplina. U nastojanju da izbegne zamku?stereotipnog tumacenja stereotipa?, autorka ne sledi uobicajeni postupak?dekonstrukcije? etnickih stereotipa, kao lane i uopstavajuce predstave o sebi i?drugom?, te njihove socijalno-psiholoske i politicko-antropoloske kritike, vec se prevashodno bavi dimenzijama jezicke i socijalne?semiotike? stereotipa i njihovom teorijskom i prakticnom upotrebljivoscu. Polazeci od neophodnosti stereotipa u?misaonoj ekonomiji?, autorka se u svom postupku zalaze za relativizaciju binarne strukture diskursa, kao i za socijalnu kontekstualizaciju i istorizaciju stereotipa u teorijskoj analizi. (shrink)

Mogućnost samouništenja čovečanstva čini stalnu prateću temu u svim knjigama Svetozara Stojanovića napisanim posle njegovog doktorata o metaetici. Kakve god da su teme inače obrađivane, našlo bi se ponešto i o ovome, isprva kao usputno zapažanje i mogući ugao gledanja na glavnu temu, a kasnije, sve više kao posebna oblast razmatranja ili čak kao vodeća perspektiva. U ovom radu rekonstruišem Stojanovićevo tretiranje ove teme. Pošto je kod Stojanovića reč o apokalipsi u sekularnom smislu, ja za nju predlažem, u otvorenoj (...) protivrečnosti sa izvornim značenjem reči, izraz apokalipsa bez otkrivenja. Reč je o apokalipsi u kojoj je preostao samo još kataklizmički aspekt, i utoliko ovaj izraz dobro sledi Stojanovićeve izvorne intencije. U radu izlažem i komentarišem sve faze Stojanovićevog rada na ovoj temi tvrdeći da ona čini jedinu konstantu u filozofskim i političkim menama njegovog mišljenja. (shrink)

In the first part of this essay, the author discusses certain aspects of the Hindu and Buddhist philosophical and religious conceptions that could have made some impact on the European ethics before Schopenhauer. In the second part, he deals with various channels of possible Buddhist influence on Schopenhauer's ethical thought. Finally, in discussing Buddhist-Wittgenstein relationship, one is confronted with convergent, yet independent, responses to similar sets of problems. Independently, and less systematically than Buddhist philosophical schools, Wittgenstein indicates the way of (...) liberation that cures from the "metaphysical pain " emerging from inappropriate use of language. His own project, however, was not metaphysical, but meta-linguistic in a very specific sense. The philosophical "cure" from the language disease leads ultimately to the "purification " and "decontamination " of thought: in turn, the mind rests in peace and silence before the senseless, paradoxical questions of the moral, esthetical religious or metaphysical character. Ovaj esej se sastoji iz tri dela. U prvom delu autor razmatra izvesne aspekte hinduistickih i budistickih filozofskih i religijskih doktrina koje su mogle imati uticaja na evropsku etiku do Sopenhauera. Na primer, Pironov metod uzdrzavanja od suda ispoljava zapanjujucu slicnost s izvornim budistickim metodom meditacije. U evropskoj filozofiji slican metod je razvijen u Huserlovoj fenomenologiji, iako na jedan puno slozeniji teorijski nacin. Razmatranje postklasicnih, helenistickih moralnih doktrina vodi od problema izvora do nekih specificnih pitanja komparativne ili hermeneuticke prirode. Pa ipak, u povesti zapadne filozofije nije se jasno ukazalo na dug budistickoj etici sve dok Sopenhauer nije napisao Svet kao volja i predstava. U drugom delu rada autor se stoga bavi razlicitim tokovima moguceg budistickog uticaja na Sopenhauerovu eticku misao. Vrlo cesto Sopenhauerovi kljucni argumenti su pozajmljeni iz indijskih soterioloskih ucenja. S druge strane, on je u stanju da prilagodi ta orijentalna ucenja svojim vlastitim pojmovima i idejama. Izmedju njegove filozofije i indijskih filozofija moguce je uspostaviti odnos konvergentnosti. Iz toga je proizislo jedinstveno stapanje dveju perspektiva koje se ponekad oznacava i kao "evropski budizam". Za razliku od Sopenhauera Vitgenstajn ne upucuje ni na kakvo delo, ili odlomak iz hinduisticke ili budisticke literature. Stavise, tesko je braniti stav da je Sopenhauer imao ikakvu znacajniju posrednicku ulogu u budjenju Vitgenstajnovog interesovanja za budizam. Mnogo je, u stvari, lakse ukazati na vaznost Sopenhauerovog uticaja na "etickog" Vitgenstajna iz Tractatusa, nego utvrditi ikakvu slicnost izmedju sopenhauerovsko-budisticke i Vitgenstajnove eticke koncepcije. Raspravljajuci o odnosu izmedju Vitgenstajna i budizma, susrecemo se s konvergentnim, ali nezavisnim odgovorima na slicne vrste problema. Nezavisno, i manje sistematicno od budistickih filozofskih skola, Vitgenstajn ukazuje na put oslobodjenja sto leci od "metafizicke boli" zasnovane na nepravilnoj upotrebi jezika. Medjutim, njegov vlastiti projekat nije bio metafizicki, vec metalingvisticki u jednom vrlo specificnom smislu. Filozofsko "izlecenje" od bolesti jezika vodi, u krajnjoj liniji, do "ociscenja" i "dekontaminacije" misli. Kao rezultat toga, um nalazi spokoj i mir pred besmislenim, paradoksalnim pitanjima moralnog, estetickog religijskog ili metafizickog karaktera. (shrink)

Cílem textu je načrtnout ty rysy filosofie Johna Searla, které ji činí objektivním, v jistém smyslu empirickým zkoumáním, jehož předmětem je náš vědomý či mentální život a jeho intencionalita. Searlův přístup k tomuto fenoménu není zcela naturalistický, neboť je pro něj podstatná tzv. perspektiva první osoby. Chápání vědomého života jako přírodního fenoménu se projevuje jiným způsobem: především tak, že chápe intencionalitu jako evolučně rozvrstvenou.

Karl Marx u Njemačkoj ideologiji i Kapitalu uvodi optičku metaforu ljudskog oka kroz koju tumači problematiku ideologije i robnog fetišizma. U radu se razmatraju mogućnosti interpretacija ovih Marxovih metafora. U svjetlu se tih interpretacija razmatra jedna od središnjih postavki vizualnih studija da se vizualna kultura moderniteta gradi na potkopavanju epistemološke prevlasti viđenja. Rad problematizira koncepciju modernističkog utjelovljenog promatrača koju uvodi američki povjesničar umjetnosti Jonathan Crary. Prema Craryju, ova drugačija ideja promatračkog subjekta potkopava klasičnu filozofijsku ideju o rastjelovljenosti spoznajnog subjekta. Prema (...) Craryjevoj argumentaciji takva se klasična ideja subjektivnosti s modernitetom ne zamišlja više kao temelj spoznaje, nego kao figura ideologije. Međutim, preokretanje Marxova odnosa između optičkih metafora i pojmova ideologije te fetišističkog karaktera robe baca potpuno drugačije svjetlo na pitanje promatračke subjektivnosti. Završna je postavka rada da se camera obscura i ljudsko oko ne trebaju isključivo shvaćati kao puke metafore koje je Marx u Njemačkoj ideologiji i Kapitalu upotrebljavao kao analogije preko kojih je tumačio pojmove kao što su ideologija ili fetišizam robe. Postupak čitanja može isto tako ići i u obrnutom smjeru: camera obscura i ljudsko oko su pojmovi koji su objašnjeni posredstvom već definiranih pojmova ideologije i fetišizma robe. Ako se perspektiva čitanja zamijeni na taj način postaje jasno da iz postavke o utjelovljenom promatraču ne proizlazi nužno i postavka o utjelovljenom karakteru doživljajā viđenja.Camera obscura and human eye were key metaphors engaged in the interpretation of the concepts of ideology and commodity fetishism in Karl Marx’s fundamental texts German ideology and Capital . The aim of this paper is to reconsider interpretative strategies that Marx used while he was proposing his main thesis on ideology and commodity fetishism. In the light of these considerations the paper addresses one of the central propositions of the contemporary visual studies that modern visual culture undermines epistemological privileging of the vision. The paper critically discusses the concept of the embodied observer that American art historian Jonathan Crary introduced in the philosophy, art history, cultural history and visual studies. According to Crary the idea of vision as primarily rooted in the corporeality of the observer undercuts Cartesian idea about vision as primarily disembodied event. Crary claims that with the rise of the modernity disembodied subjectivity turns from the site of the knowledge into the figure of ideology. However, reversing the Marx’s relation between optical metaphors and concepts of the ideology and commodity fetishism poses the problem of the observing subjectivity in the quite different terms. Final proposal of this paper is that camera obscura and human eye should not only be considered as optical metaphors that Marx used in German ideology and Capital as mere analogies for explaining concepts such as ideology or commodity fetishism. Reading procedure could well go into the opposite direction: the camera obscura and the human eye are the concepts explained via the already defined concepts of the ideology and commodity fetishism. If the reading perspective is switched in that way it is clear that the thesis of the embodied observer does not necessarily entail the embodied character of the visual sensations. (shrink)

Razmatranje problema drzavljanstva i gradjanstva u Srbiji izlozeno u ovom radu, oslanja se na ideju da rezimi drzavljanstva i modeli upravljanja politickim zajednicama reflektuju nacine na koje se konceptualizuju nacija i korpus gradjana. U pitanju je perspektiva iz koje se drzavljanstvo posmatra kao sredstvo kojim se polazna ideja o kongruenciji izmedju drzave i nacije smesta u legalni okvir. Tvrdnja ovog rada je da su razliciti politicki projekti definisanja odnosa izmedju drzave i nacije, u sirem kontekstu jugoslovenskih sukoba i postkonfliktnih (...) razvoja u regionu, proizveli nekonsolidovan rezim drzavljanstva u Srbiji, s nejasnim resenjima u pogledu uspostavljanja zeljene kongruencije izmedju drzave, teritorije i nacije. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 43007 i br. 41004. (shrink)