U radu je istražen utjecaj završenog srednjoškolskog obrazovanja i dobi/godine studije na interkulturalnu efikasnost studenata i njihove preferencije glazbi svijeta, zatim povezanost između interkulturalne efikasnosti i preferencija glazbi svijeta te utjecaj poznatosti na preferencije glazbenih ulomaka. Istraživanje je provedeno na uzorku studenata različitih fakulteta Sveučilišta u Splitu i Sveučilišta u Zagrebu, pomoću upitnika sastavljenog od tri dijela: Upitnik općih podataka, Upitnik interkulturalne efikasnosti te Upitnik za ispitivanje glazbenih preferencija. Rezultati ne potvrđuju utjecaj vrste završene srednje škole ni dobi/ (...) godine studija na razinu interkulturalne efikasnosti studenata, niti na njihove preferencije glazbi svijeta. Potvrđeno je postojanje povezanosti između razine interkulturalne efikasnosti i preferencija glazbi svijeta te između poznavanja glazbe i preferencija glazbenih ulomaka. Dobiveni rezultati imaju značajne glazbeno-pedagoške implikacije, posebno u kontekstu visokoškolskog obrazovanja. The paper explored the influence of high school education and age/year of study on students’ intercultural effectiveness and their world music preferences, the relationship between intercultural effectiveness and world music preferences, and the influence of familiarity of music on music preferences. The research was conducted on a sample of students from different faculties of the University of Split and the University of Zagreb, using a questionnaire composed of three parts: The Sociodemographic Questionnaire, The Intercultural Effectiveness Scale and The Music preferences Questionnaire. The results do not confirm the influence of the type of high school education or age/year of study on the level of the students’ intercultural effectiveness, nor on their world music preferences. The existence of a relationship between the level of students’ intercultural effectiveness, world music preferences and between familiarity of music and music preferences has been confirmed. The obtained results have significant implications for music pedagogy, especially in the context of higher education. (shrink)

The numerous factors affecting secondary school students’ musical preferences show how difficult the role of music educators is. Their task is to use competent, creative music teaching to lead students away from an emotional, connotative approach towards a syntactic strategy of listening, to develop analytical musicological processes, and to gradually develop their musical tastes with a highquality aesthetic value system. Research into the relationship between socio-demographic variables and musical preferences among students in year 1 and year 4 of gymnasiums and (...) vocational schools has affirmed differences in knowledge of and preferences in attested musical styles according to sex, type of school, age, and academic performance. The results of this research indicate the need to include music instruction in vocational schools, educational institutions that lack music programmes, as well as the need to increase the breadth of existing music programmes so that young people in their formative years, in addition to building a positive relationship towards artistic music, develop openness and tolerance towards various cultures and subcultural phenomena. (shrink)

Rasprava tematizira osnovne značajke ontologijskog prilaza umjetnosti u djelu Ivana Fochta, jednog od naših najvećih estetičara i ontologa umjetnosti. Problematskog je karaktera i obuhvaća četiri bitne teme njegova mišljenja: Istina i biće umjetnosti uvodi u središnju Fochtovu ˝pred-postavljenost˝, njegov ontologijski prosedê, pitanjem: Što je to biće umjetnosti?; Moderna umjetnost kao ontološki problem raspravlja problematiziranje ontoloških pitanja moderne umjetnosti i njezin promijenjeni status u bitku suvremenog svijeta: umjetnost više nije ˝Schein˝ nego ˝Sein˝ i spoznaje smisao bitka tako što ga pravi; (...) Bit književnosti ispituje ontološke pretpostavke književnog djela kao predmet specijalne ontologije umjetnosti : njezine ontološke ˝planove˝, mjesto među drugim umjetničkim vrstama i u modernoj umjetnosti; Bit glazbe suočava se s ˝tajnom glazbe˝: pitanje Što je glazba? jedno je od najtežih pitanja koja su se postavljala filozofiji umjetnosti; u glazbi, misli Focht, krije se odgovor na pitanje o tajni umjetnosti.The article places its interest on basic characteristics of ontological approach to artin the work of Ivan Focht, one of the greatest aestheticians and ontologists of art. Itconsists of four essential themes in his thought. The Truth and Being of art introducesus into central Focht’s »vor-stellung«, into his ontological procédé,with a question: ‘What is the being of art?’. Modern art as ontological problem discussesthe themes of ontological issues of modern art and its changed status in the Being of contemporary world; the artwork is no more Schein but Sein and it knows the meaning of Being by making it. TheEssence of Literature challenges ontological presuppositions of literary work , as an issue of special ontology of artwork – its ontological »landscapes«, its place amongother artistic forms and in modern art. The part Essence of Music confronts itselfwith »secret of music«; the question ‘What is Music?’ is one of the most complicatedquestions which were asked by philosophy of art. In the music, says Focht, is the hiddenanswer to the question on the secret of art itself. (shrink)

Ovaj članak pokušava ne samo pojasniti višeznačnosti vezane uz fenomenološke pojmove ‘životni svijet’ i ‘a priori svijeta života’ , nego isto ocrtati fenomenologiju svijeta života u odnosu prema predznanstvenom životu i svakdanje percepcije, matematičkim i geometrijskim prirodoslovnim znanostima te eidetičkoj i fenomenološkoj redukciji čiste fenomenologije i fenomenološke filozofije.

Tekst nudi prikaz povijesne uloge masovnih medija u produkciji društva spektakla i njezinoj recentnijoj inačici, tzv. celebrity culture , koja u sve većoj mjeri određuje i karakterizira suvremeno društvo kasne postmoderne. Nakon uvodne kontekstualizacije ključnog problema, tekstom su obuhvaćene klasične teze Frankfurtske škole kritičke teorije društva, posvećene utjecajima masovnih medija u produkciji masovne kulture, kao i Situacionistička internacionala, odnosno Debordov koncept društva spektakla. Posljednji, centralni dio teksta, bavi se medijski potpomognutom spektakularizacijom suvremenog društva i pokušava odgovoriti na pitanje što su (...) razlozi i koji su interesi u pozadini takvog medijski konstruiranog svijeta.The article presents the historical role of mass media in the production of spectacle society and its recent version – the socalled celebrity culture, which characterizes late postmodern society. After the introductory part, which contextualized the main problem of the text, next chapters are dedicated to classical Frankfurt School theses that mass media influence the production of mass culture, as well as to Situationist International, and the concept of spectacle society by Guy Debord. The central part of the article deals with media supported spectacularization of contemporary society, and tries to discover the reasons and interests behind specific media constructions of the world. (shrink)

Brojne definicije vrste živog svijeta tvore suprotstavljene filozofske stavove oko pitanja postoji li samo jedna kategorija vrste ili više njih . Monisti vjeruju u načelnu mogućnost jedne kategorije vrste koja zrcali zbiljnost istovrsnog živog svijeta. Suprotno tome, pluralisti vjeruju da postoje različite kategorije vrste jer je ljudska spoznaja ograničena ili jer je vrstu moguće definirati na mnogo različitih načina. Proučavanje primjera poznatijih monističkih i pluralističkih definicija vrste upućuje na značajno udaljavanje u određivanju kategorije vrste i u prepoznavanju taksonomijskih (...) vrsta. Divergentnost određenja vrste implicira manje epistemološke, a više ontološke sudove o mogućnostima ljudske spoznaje vrsnosti živog svijeta i naravi vrsnosti tog svijeta. Pri tome, postoji konsenzus tek u tvrdnji o evolucijskom nastanku taksonskih vrsta i jedinstvenom drvetu života, ali s različitim klasifikacijama živog svijeta. Rasprava upućuje na suvremene ideje svojevrsne sinteze prema kojoj je narav vrsnosti živog svijeta sofisticirani monizam satkan od pluralističkih određenja vrste.Numerous definitions of living world species form opposite philosophical attitudes on question whether there is a single category of species or a number of categories . Monists believe in a general possibility of single category of species that reflect reality of the homogeneous living world. In opposite, pluralists believe that there are different categories of species due to the epistemological limitations of the human or is it possible to define species in numerous ways. Study of examples of well known monistic and pluralistic definitions of species suggest that there is a significant alienation in determination of category of species and recognition of species taxa. Divergent definitions of species implicates less of epistemological, and more of ontological propositions on aptitude of human cognition on living world genus and nature of genus. There is a consensus on statement on evolution formation of species taxa and single and unique tree of life, but with the diverse classifications of living world. Discussion leads towards contemporary ideas of synthesis according to which the nature of living world genus is a sophisticated monism based on the pluralistic classification of species. (shrink)

Cilj je slušanja glazbe u školi oblikovati kulturno-umjetnički svjetonazor učenica i učenika te doprinijeti njihovom estetskom odgoju. U hrvatskim osnovnim školama realizira se prema tzv. standardnom modelu kojemu je težište na spoznajnoj dimenziji. Kako bi se povećali pozornost, motivacija, slušalačke navike i prihvaćanje umjetničke glazbe, predlaže se spoznajno-emocionalni pristup koji višemodalno povezuje glazbene i izvanglazbene sadržaje. Cilj istraživanja bio je usporediti utjecaje spoznajno-emocionalnog i standardnog pristupa u nastavi glazbene kulture na spoznajni i emocionalni aspekt slušanja glazbe. Sudjelovalo (...) je 557 učenika i učenica iz 30 petih razreda. Slušali su Hačaturjanovu Maskaradu, Beethovenovu Wellingtonovu pobjedu, Rimski Korsakovljevu Šeherezadu i Fauréovu Pavanu te odgovarali na pitanja vezana za spoznajni i emocionalni aspekt slušanja glazbe. Petnaest razreda imalo je nastavu po standardnom, a 15 razreda po spoznajno emocionalnom pristupu. U spoznajnom aspektu odgovori učenika i učenica uglavnom se nisu razlikovali. U emocionalnom aspektu, u Šeherezadi i Pavani nešto su intenzivnije doživljavane dominantne emocije kada je bio primijenjen spoznajno-emocionalni pristup. The purpose of music listening in school is to shape students’ world view regarding culture and arts, as well as to contribute to their aesthetic education. Croatian elementary schools use the ‘standard model’, which focuses on the cognitive dimension. In order to increase attention, motivation, listening habits, and acceptance of artistic music, a cognitive-emotional approach is suggested that connects musical and extra-musical content in multiple modalities. The goal of the research is to compare the effects of the cognitive-emotional approach versus the standard approach to music teaching on the cognitive and emotional aspects of music listening. 557 year 5 students from 30 classes participated in the research. They listened to Khachaturian’s Masquerade, Beethoven’s Wellington’s Victory, Rimsky- Korsakov’s Scheherazade, and Fauré’s Pavane, as well as answering questions related to the cognitive and emotional aspects of music listening. Fifteen classrooms used the standard approach, while the other fifteen used the cognitive-emotional approach. Student responses generally did not differ in the cognitive aspect. In the emotional aspect, Scheherazade and Pavane engendered somewhat more intense dominant emotions when the cognitive-emotional approach was used. (shrink)

Predmet su rada rasprave o odnosu determinizma i slobode volje (tj. problem kompatibilnosti), odnosno implikacije koje imaju po moralnu odgovornost. Problemu se pristupa iz naturalističke perspektive iako se ne nudi odgovor na pitanje istine kauzalnog determinizma. Međutim, s ciljem da se ispita perspektiva za moralnu odgovornost, pretpostavlja se da je kauzalni determinizam potkrijepljen znanošću. Razmatra se pojam kauzalnog determinizma, a potom se ispituju izazovi koje argument konzekvenci postavlja pred slobodu volje shvaćenu kao mogućnost da se učini drugačije. Cilj je rada (...) pokazati da su u osnovi svakodnevne upotrebe pojma moralne odgovornosti slabiji uvjeti od slobode shvaćene kao mogućnosti da se učini drugačije. Na tim temeljima branimo zaključak da je moralna odgovornost kompatibilna s kauzalnim determinizmom. (shrink)

The socio-cultural dimension of creativity is an essential aspect of theoretical examinations of the phenomenon of musical creativity. Empirical research and practical experience have resulted in the need to reconceptualise and reinterpret the concept of musical creativity in education. The concept of collaborative creativity developed through the socio-cultural context itself. In school practice, collaborative creativity can be achieved among pupils, as well as among teachers who cooperate through integrative teaching, extracurricular activities, and project teaching. This paper will present some ways (...) in which to encourage collaborative musical creativity, with a special view to student experiences and the influence that collaborative creative processes have on their socialisation, motivation, and the practical implementation of acquired knowledge. The action research methodological framework was implemented in a Year 5 elementary school class during the 2017/2018 school year. The goal of the paper is to examine the potential for encouraging collaborative creativity in regular music teaching, as well as to indicate objective difficulties in undertaking this type of creative process in schools. (shrink)

istovremeno otkriva Božje tragove. Štoviše, po njemu je upravo pomoću prirodnih znanosti moguće uhvatiti i shvatiti Božju za-misao. Ovakvo gledanje na prirodu u XVIII. stoljeću je sačinjavalo sukus »prirodne teologije«. No, Einsteinov život i djelo se smještaju cijela dva stoljeća kasnije. Stoga je sasvim na mjestu istraživanje nekih teoloških implikacija Einsteinove fizikalne slike svijeta. Jer upravo je Einstein svojim najvažnijim prirodoznanstvenim otkrićima, točnije specijalnom teorijom relativnosti i općom teorijom relativnosti istovremeno »pokopao« dva i pol stoljeća dugu vladavinu newtonovske slike (...) svemira, bazirane na fizikalnim postulatima klasične mehanike, i postavio solidne temelje za uspostavu nove slike svemira, bazirane na fizikalnim postulatima kvantne mehanike i na načelu neodređenosti. Tom je epohalnom obratu, u smislu znanstvene revolucije i smjene paradigme , kumovao Einstein, koji je doslovno potkopao tradicionalne temelje poimanja stvarnosti, svodeći takoreći sav problem na jednu konstataciju: »Jedina stvar koja je neshvatljiva o svijetu jest ta da je on shvatljiv« . A ta je činjenica uvjetovala burnu filozofsku i teološku raspravu koja traje do danas. No, na pitanje canterburyjskog nadbiskupa R. Th. Davidsona: »Kakav bi učinak relativnost mogla imati na religiju?«, Einstein je bez oklijevanja odgovorio: »Nikakav. Relativnost je čisto znanstvena stvar i nema ništa s religijom.« Istina, direktno ne baš, ali indirektno veoma kompleksan i izazovan učinak. Stoga su u istraživanjima teoloških implikacija Einsteinove fizikalne slike svijeta dva teološka pitanjaneizbježna. Prvo, što točno znači riječ ‘Bog’ za Einsteina? Drugo, koje implikacije ima priziv na Boga za Einsteinovu matematiku i fiziku? Budući da, nasuprot uvjerenju mnogih u Einsteinov ateizam, postoji također uvjerenje mnogih u njegovo duboko religiozno iskustvo koje se temeljilo na štovanju »misterija« svemira, nameće se i treće, najzahtjevnije teološko pitanje, čiji odgovor doduše ne ovisi o odgovorima na prethodna dva pitanja, ali itekako može baciti dragocjeno svjetlo na njihov smisao i značenje. Naime, i židovska i kršćanska i islamska teologija polaze od vjere u jednoga Boga kao Stvoritelja svijeta. Svijet je, stoga, eminentno stvorenje, tj. učinak Božje stvarateljske volje, dakako, misleći pritom pod pojmomsvijeta cjelokupnu materijalnu stvarnost, a ne samo ljudski svijet. Teologija, dakle, govori o svijetu kao stvorenju, dok prirodne znanosti govore o svijetu kao prirodi, tj. govore o prirodnom svijetu. To je razlog zašto kršćanska teologija ne može ostati postrance glede načina prirodoznanstvenog opisivanja svijeta, budući da je u samu narav teologije upisan zahtjev za neprestanim preispitivanjem uvjeta i mogućnosti usklađivanja tih opisivanja s pretpostavljenomvjerom u Bog kao Stvoritelja svijeta. Židovska i kršćanska vjera u stvaranje svijeta potvrđuje da ama baš ništa ne postoji što ne bi bilo stvoreno od Boga, pa tako ni materija. Dakle, treće teološko pitanje možemo formulirati ovako: Kakav je odnos realno moguć između Boga i njegova stvorenja u kontekstu nove – prirodoznanstvene – slike svijeta?The research of religious experience of great minds since ever represents demanded, but yetprovocative and controversial enterprise. And when that research is focused on one of the mostrenowned physicists of the twentieth century, which could also mean of all times, Albert Einstein, than the subject obtains in weight, but no doubt also in attractiveness. Thisfactis due to the pureevidence of Einstein’svery often mentions of religionand God in hisscientificand popular writings. Maybe often mentions of Einstein’spersonal views of religionandGod arefar moresignificant in his private letters and various public meetings with people.For example, Max Jammer,a philosopher,physicist, and former Rector of the Bar-IlanUniversityof Jerusalem in Israel, illuminating meticulously Einstein’sintimate, e.g. personal,andprofessional,e.g. scientific, relationto religion,affirms that his physical cognitions andhis understanding of religion are profoundly bound. For Einstein, in such supposed complex ofrelations, the cognition of nature simultaneously reveals Divine traces. Moreover, according tohim precisely by means of natural sciences becomes possible to capture and comprehend Divinethought. Indeed, such view of nature in eighteenth century formed a core of natural theology.However, Einstein’s life and work find place two and a half centuries later. Therefore it is aright place to research some theological implications of Einstein’s physical, e.g. scientific, viewof world, because just Einstein by his most important scientific discoveries, more exactly byspecial and general theory of relativity, simultaneously “buried” two anda half centuries dominated Newtonean mechanistic worldview, based on physical postulates ofclassical mechanics, and placed solid foundations for later establishing a new worldview, basedon physical postulates of quantum mechanics and the uncertainty principle. Behind this epochmakingturn, in terms of scientific revolutionand paradigm shift , was Einstein wholiterallyundermined the traditional foundations of comprehensionsof reality,reducing,so tospeak,a whole issue at one sentence: “The only thing that is incomprehensibleabout the worldisthat it is comprehensible”. This whole story has stipulated tempestuous philosophicaland theological debates, and these debates aregoing on up to nowadays. On the quest ofRandallThomas Davidson, the Archbishopof Canterbury: “What effect relativitywould haveonreligion?”Einstein without hesitation replied:“None. Relativity is a purelyscientific matterandhas nothing to do with religion”.Is this true? Indeed, none could be true for directeffects,butthose indirectprovokedvery complex and defiant challenges for theological explanations ofthecreatedreality.Thereforetwo theological questions seem to be unavoidable within researchoftheological implications of Einstein’sworldview.First, what exactly means a word‘God’forEinstein?Second, what implications have an appeal to God for Einstein’smathematics andphysics?Since vis-à-vis conviction of many in Einstein’satheism, thereis also conviction ofmanyin his deep religiousexperience originally based on devotion of “mystery” of the universe,than raises the thirdand the most demanded theological question, whose answer to be suredoesn’tdepend upon answers on previoustwo, but can cast some light on their true meaning.Namely,Jewish, Christian, and Islamic theology is presupposinga faith in one God as Creatorofthe world. Thereforethe world is eminently creationor directeffect of the agency of Divinecreativewill. The word‘world’embraces herean entirematerial reality,and not only the worldofman. Consequently,theology speaks about world as creation,while natural sciences speakaboutworld as naturethat is as natural world. This is the motive why Christian theology cannotremainat a distance fromfashion of natural-scientific description of the world, since it is inscribedin the same coreof theology a demand for continuous reexaminationof conditions andpossibilitiesfor harmonizing of those descriptions with supposed faith in one God as Creatorofthe world. Jewish and Christian faith in the creationof the world confirms that just nothingexists,neither matter as well, without Divine creativewill. Now the thirdtheological questionsoundslike this: What a relationis reallypossible between God and His creationin the contextofa new – natural-scientific – worldview? (shrink)

The paper addresses the particular modality of the end, which is manifested in a pervasive sense of constant, immediate, and real threat from the total destruction of the planet, global conflicts, and the extinction of the human species (viruses and pandemics, natural disasters, the nuclear threat, and the threat of artificial intelligence). The theme of the end is introduced by presenting the most important and current eschatological theories of radical political-philosophical thought, especially those of the left-wing, post-Marxist province. These include (...) the work of W. Benjamin, J. Taubes, G. Agamben, S. Žižek and A. Badiou, who derive their political theology from St. Paul. The aim of this paper is to demonstrate how the most radical political thinkers, in a context where the emancipatory potential of concepts that could provide a framework for political continuity in times of crisis has been exhausted, turn to an ephemeral, otherworldly realm where political hope is constructed on theological concepts. In the concluding section, the paper puts forth the argument that the avoidance of the end is contingent upon the postulation of the political emancipatory potential in theological terms. This entails the imbuing of the aforementioned potential with theological concepts such as renunciation, self-control, and self-sacrifice. (shrink)

Jesu li stvari ovog svijeta nešto što je dano samoj misli? Jesu li stvari tako mišljene da budu spoznatljive, da budu objektivne manifestacije transcendentalno uvjetovanih moći? Zapadna filozofska tradicija prema Francoisu Laruellu pretpostavlja tu transcendentalnu konstituciju realnog. To je pretpostavka koja uzdiže samu filozofiju kao označenu primateljicu transcendentalnog dara. U našem članku o Laruellovom projektu želimo pokazati kako ta pretpostavka kontrolira čak i prividno radikalne kritike filozofske tradicije koje su se umnožile kao posljedice Nietzscheovog i Heideggerovog mišljenja. Zato učinkovita (...) kritika filozofije mora biti ne-filozofska. Ona prema Laruellu mora dokinuti pretpostavke da je drugotnost dana da bi bila spoznata, kao što mora dokinuti pretpostavku kako sama misao ima fundamentalno drugačiju strukturu. Ne-filozofija počinje ne sa razlikom, ne sa subjektom i objektom, nego sa pozicioniranjem Jednog. Od te početne aksiomatske točke, ne-filozofija uzima kao vlastitu materijalnu filozofiju ponovno mišljenje u odnosu na Jedno. Ne-filozofski projekt ne započinje kao što to čini postmoderna filozofija s naviještanjem kraja filozofije. On uzima filozofiju kao prigodu da postavi pitanje drugačije vrste mišljenja – onog koji, umjesto da se diferencirajći odnosi prema svijetu koji pretpostavlja, potvrđuje kako je ultimativno u tijelu s Jednim kojeg nikad ne možemo znati. (shrink)

Kierkegaardovo misaono nadahnuće motivirano je dvama nezadovoljstvima: prvo se tiče spekulativne filozofije i njezine nemogućnosti da zahvati zbiljnost pojedinca u njegovoj egzistencijalnoj danosti, a drugo se tiče građansko-kršćanskog svijeta njegova doba koji je u rasulu i gdje je »individua« posve dokinuta prevlašću »gomile«. Kako postati samim sobom, »jedan jedini«, odnosno »individua« , pitanje je koje Kierkegaard postavlja u središte svog filozofskog interesa. Put od običnog opstanka do zbiljskog egzistiranja, odnosno od »gomile« do »individue« ostvaruje se kroz tri stadija. To (...) su estetski, etički i religiozni stadij egzistiranja. U ovom se radu analiziraju njihovi ključni konstituensi i suodnos iščitavanjem primarno tri Kierkegaardova djela: Ili-ili, Bolest na smrt, Strah i drhtanje. I dok je odnos između estetskog i etičkog stadija dijalektički, religiozno stoji naspram estetskog i etičkog u naddijalektičkom odnosu. Taj se nad-dijalektički odnos pokazuje ključnim za interpretaciju Kierkegaardova mišljenja. -/- Kierkegaard’s philosophical inspiration was motivated by two displeasures: The first one concerns speculative philosophy and its incapability to grasp the reality of an individual in their existential givenness, and the second one has to do with the contemporary bourgeois-Christian world that had been falling apart and in which the “individual” was quite abrogated by the domination of the “crowd”. How to become one’s self, “unique”, or an “individual”, is the question Kierkegaard places into the center of his philosophical interest. The path from a common survival to a real existence, i. e., from the “crowd” to the “ndividual” is realized in three stages, through the esthetic, ethical, and the religious stages of exiastence. This paper analyzes their key constituents and their interrelation with an analysis of thre of Kierkegaard’s works: Either/Or, The Sickness unto Death, and Fear and Trembling. While the relation between the esthetic and ethical stages is a dialectical one, the religious is in a supradialectical relation to the esthetic and the ethical. This supradialectical relation is the key to the interpretation of Kierkegaard’s thought. (shrink)

Što je manje ograničenja s kojima se susrećemo u umjetničkom stvaranju, to je veća naša umjetnička sloboda; kako tehnologija napreduje i pruža nam sve više opcija i sve veću kreativnu fleksibilnost, tako naša umjetnička sloboda cvjeta. Tako glasi narodna mudrost o ovom fenomenu. No je li ta mudrost doista mudra? Mnogi umjetnici i teoretičari umjetnosti smatraju da nije; za Stravinskog, “[š]to više ograničenja namećemo, to se više oslobađamo lanaca koji sputavaju duh”. U radu razmatram ortodoksno gledište i ovu alternativnu perspektivu (...) kroz analizu ograničenja koja proizlaze iz fizičkih, psiholoških i tehnoloških čimbenika, kao i iz heterogene skupine rutinskih praksi koje nazivamo "konvencijama". Kako bih produbio analizu, oslanjam se na perspektivu "rješavanja problema" u umjetničkoj kreativnosti, ispitujući međudjelovanje između izuma i konvencija u umjetnosti, koristeći različite primjere iz filma i rock glazbe. Prema teoriji Jona Elstera, problemi s kojima se umjetnici suočavaju proizlaze iz mješavine izabranih, nametnutih i izmišljenih ograničenja; prema teoriji Davida Bordwella, ti se problemi mogu riješiti replikacijom, revizijom, sintezom ili odbacivanjem postojećih rješenja. Zaključujem da ni pučka teorija, ni alternativna teorija nisu točne; umjesto toga, postoji "idealna zona" umjetničke kreativnosti smještena između onemogućujućeg viška opcija i sputavajuće oskudice istih. Tvrdim da Stravinskijeva protu-teorija umjetničke kreativnosti, iako nije doslovno istinita, djeluje kao "sretna neistina" – epistemološki vrijedna pretjerana korekcija. (shrink)

Ovaj rad odgovara na argument modalnog kolapsa protiv božanske jednostavnosti ili klasičnog teizma koji nude neoklasični ili kompleksni teisti. Argument modalnog kolapsa tvrdi da ako je Bog apsolutno jednostavan i apsolutno neophodan, tada je Božji čin stvaranja apsolutno neophodan, pa je stoga postojanje stvorenog svijeta također apsolutno neophodno. To znači da se Bog i njegova kreacija urušavaju u jednu modalnu kategoriju apsolutne nužnosti bez ikakvih kontingentnih bića. Moj odgovor je utemeljen na islamskoj neoplatonstičkoj filozofiji Ibn Sine i islamskoj tradiciji. (...) Nudim četiri argumenta koji dopuštaju muslimanskom neoplatoničaru da apsorbira modalni kolaps u modalitetu mogućih svjetova koji istovremeno može negira modalni kolaps unutar avicenovskog modaliteta: Prvo, prigovor modalnog kolapsa temelji se na okviru mogućih svjetova čiji je pojam nužnosti preširok; ovaj okvir ne uspijeva napraviti razliku između Boga kao ontološki nužnog po sebi, stvorenog bića kao nužno ovisnog o drugome i puke logičke nužnosti, kao što to čine Ibn Sina i islamski mislioci. Drugo, argumenti modalnog kolapsa samo pokazuju da je kreacija neophodna kroz drugost, ali ne uspijevaju dokazati da kreacija ima ontološku nužnost ili aseity––što se odnosi samo na Boga; prema tome, ne dolazi do posljedičnog modalnog kolapsa kada nečiji modalitet prepozna kreaciju kao "ovisno nužno biće" unatoč tome što je modalno nužno. Treće, islamski filozofi imaju nelibertarijanski pojam Božje volje i slobode koji je imun na prigovore modalnog kolapsa. Konačno, tvrdim da svi klasični i neoklasični teisti moraju prihvatiti modalno nužnu kreaciju jer libertarijanski modeli Božje volje za sobom povlače neuzrokovane i primitivno kontingentne učinke. (shrink)

Ovaj rad bavi se presjekom umjetnosti, imaginacije, emocija i etičkog obrazovanja iz perspektive inovativne sinteze kognitivne teorije emocija i Gestalt pedagogije. Jedan od elemenata ove sinteze kognitivna je teorija emocija kakvu podržava Martha Nussbaum. Emocije se shvaćaju kao procjene koje se odnose na percepciju svijeta oko nas. Emocije su naši stavovi, razumijevanja i evaluacije svijeta iz perspektive naših ciljeva i projekata. To se pokazalo kao odlična polazišna točka za proučavanje emocija i drugih domena unutar etike obrazovanja. U ovom (...) radu uvodim pojam ‘iskustvene imaginacije’ i ukazujem na njezine metodologije koje smo razvili kao dio istraživanja preklapanja Gestalt pedagogije, kognitivne teorije emocija i pristupa etici iz perspektive umijeća življenja. Potom predstavljam sintezu kognitivne teorije emocija i Gestalt pedagogije, nakon čega razjašnjavam koncept iskustvene imaginacije, naglašavam njezinu ulogu u etičkom obrazovanju te zaključujem s nekolicinom osvrta na pristup umijeća življenja etici i etičkom obrazovanju. The paper discusses the intersection between art, imagination, emotions, and ethical education from the perspective of an innovative synthesis of cognitive theory of emotion and Gestalt pedagogy. One of the elements of this synthesis is the cognitive theory of emotion as endorsed by Martha Nussbaum. Emotions are understood as evaluative judgments that are related to our perception of the world around us. Emotions are our attitudes, understandings, and assessments of the world from the perspective of our goals and projects. This proves an excellent starting point from which to address them as an essential part of ethics education. Next, art and imagination are considered as a vehicle by which to address emotions and other domains within ethics education. Here, I introduce the concept of “experiential imagining” and point to the methodologies that sustain it. I have developed this concept as part of my research on the overlap between Gestalt pedagogy, cognitive theory of emotion, and the art of life approaches to ethics. Next, I present the synthesis between cognitive theory of emotion and Gestalt pedagogy. I then illuminate the concept of experiential imagination, emphasise its role in ethics education, and conclude with some reflections on the art of life approach to ethics and ethics education. (shrink)

Prva Međunarodna filozofska olimpijada održana je 1993. godine u Bugarskoj na inicijativu Odjela za filozofiju Sveučilišta u Sofiji. Otad se neprekidno održava svake godine u mjesecu svibnju u jednoj od država sudionica. Olimpijada se održava pod patronatom najveće međunarodne asocijacije filozofskih društava FISP, uz suradnju s UNESCO-ovim Odjelom za humanističke znanosti, filozofiju i etiku znanosti i tehnologije. Osim same popularizacije filozofije, ciljevi IPO-a su poticanje na kritičko, radoznalo i kreativno mišljenje, promicanje filozofskog mišljenja u znanosti, umjetnosti i društvenom životu, promišljanje (...) o etičkim problemima u modernom svijetu te poticanje intelektualne razmjene među mladim ljudima iz različitih zemalja u svrhu promoviranja kulture mira. Odlukom Upravnog odbora Hrvatskoga filozofskog društva i u suradnji s Agencijom za školstvo, Republika Hrvatska na filozofskoj olimpijadi sudjeluje od 2007. godine. Olimpijada je potaknula niz nacionalnih natjecanja iz filozofije diljem svijeta. Ovo međunarodno natjecanje dobar je način za popularizaciju filozofije među srednjoškolskom populacijom.The first International Philosophy Olympiad was held in 1993 in Bulgaria. It was initiated by the Department of Philosophy at the University of Sofia, Bulgaria. It is held annually in the month of May in one of the participating countries. The Olympiad is endorsed by the International Federation of Philosophical Societies , the largest international association of its kind, in collaboration with UNESCO. In addition to popularising philosophy, the aims of IPO are encouraging critical, inquisitive and creative thinking, promoting philosophical thinking in science, art and social life, reflecting on the ethical problems of today’s world, and encouraging intellectual exchanges amongst the young people of different countries with the purpose of promoting the culture of peace. The Republic of Croatia has been participating in IPO since 2007 . The Olympiad has inspired a whole series of national competitions in philosophy around the world. This international competition is an excellent way to popularise philosophy amongst high school students. (shrink)

Rad se bavi koncepcijom slikanja francuskog filozofa Jeana-Luca Nancyja. Njena je osobitost da se ona gradi u odmaku od fenomenoloških i mimetičkih pojmova kao što su reprezentacija, predodžba, pojavljivanje, otkrivanje, ili davanje. Pa ipak je pojam slikanja za Nancyja u tijesnoj vezi s ontološkim pojmovima svijeta, smisla i stvaranja ex nihilo. No ta veza opet nije od vrste »deduktivna izvođenja« pojma slikanja iz pojmova svijeta, smisla i stvaranja ex nihilo, već se slikanje određuje preko koncepta fragmenta. U radu (...) se naznačuju linije dodirivanja i razdvajanja između ideje fragmenta i Nancyjevih eseja o slikanju.This paper discusses Jean-Luc Nancy’s conception of painting. According to Nancy, painting could not be properly understood relying on phenomenological notions such as representation, appearing, disclosure, or giving. Instead, Nancy relates painting with the ontological notions such as world, sense, and creation ex nihilo. Nevertheless, this relation is not a kind of “deductive inference” of the notion of painting from notions of world, sense and creation ex nihilo, but the notion of painting is defined through the concept of fragment. Therefore, the attempt of the paper is to draw dividing and connecting lines between the notion of fragment and Nancy’s essays on painting. (shrink)

Prema Epikurovoj epistemologiji svi su opažaji istiniti. Ta teza podrazumijeva da naša osjetila nikada ne griješe, te da nam opažaji uvijek daju točne izvještaje o vanjskom svijetu. Iako se na prvi pogled čini vrlo neuvjerljivom, podrobnija analiza Epikurovih tekstova pokazuje da je ona potkrijepljena zanimljivim argumentima. Pokazuje se da je jasna motivacija Epikura za obranu te teze leži u prihvaćanju radikalnog empirizma i težnji da izbjegne skeptičke opasnosti u koje je zapao Demokrit. Nadalje, opravdanje te teze leži u Epikurovu objašnjenju (...) samog opažajnog procesa, tj. u fizikalnom objašnjenju mehanizma opažanja, koje se uklapa u atomističku sliku svijeta. Opažajni proces pokazuje da su opažaji sirovi podaci koji ne mogu biti lažni, budući da su samo puke reakcije osjetilnog organa na vanjske podražaje, te kao takvi ne mogu biti neistiniti.According to Epicurean epistemology all perceptions are true. The thesis implies that our senses do not ever err and that perceptions give us always correct report of the external world. Although it seems very problematic and counterintuitive, careful investigation of the main sources shows us that Epicurus ’ claim for the truth of perceptions is not so hasty but supported with some serious arguments. Epicurus ’ main concern was to show that we can attain knowledge about the external world. In order to secure the possibility of knowledge Epicurus proposed to rely on perceptions as incorrigible foundation of our knowledge and argue that all perceptions are true. The defense of the thesis and explanation how can it be the case that all perceptions are true is provided by the theory of what happens in the process of perceiving a physical object. In this paper I try to show that his epistemological remarks on infallibility of the senses become more convincing and plausible if properly placed within Epicurus ’ general physical theory. His theory explains perceptions as a raw material which cannot be false since it is a mere response of a sense organ on the impact from the outside, namely from g*T8. Because g*T8 are true and secure reports of external objects, truthfulness of all perceptions is guaranteed. The truth of all perceptions simply follows from the mechanical explanation of the way they are produced, so the truthfulness of perceptions must be accepted on the basis of their origin. (shrink)

Brojna su istraživanja potvrdila vezu između glazbenog obrazovanja i dobrobiti za opći razvoj djeteta. Glazbene aktivnosti koje stavljaju težište na ritam u nekim su se istraživanjima istakle kao sredstvo poticaja djetetovog razvoja u ne-glazbenim domenama. Rad se bavi ulogom temporalne dimenzije glazbe u glazbenom i općem razvoju djeteta. Iznose se dosadašnje spoznaje o percepciji, obradi i izvođenju glazbenog ritma, pulsa i metra te tijeku ritamskog razvoja djeteta. Daje se pregled istraživanja utjecaja glazbenih aktivnosti koje se temelje na ritmu na (...) ne-glazbene domene razvoja te se preporuča rani rad na ritmu. Ističe se potreba provođenja eksperimentalnih istraživanja koja bi rasvijetlila ulogu ritma u razvoju djeteta i modeli rada na ritmu primjenjivi u institucijama koje se bave djecom, uključujući i terapijske te rehabilitacijske ustanove. Numerous studies have confirmed the correlation between music education and child development. In some studies, musical activities based on rhythm have been highlighted as a means of stimulating children’s development in non-music domains. The paper deals with the role of the temporal dimension of music for both the musical and general development of the child. The text presents knowledge about the perception, processing, and performance of music rhythm, pulse, and meter, as well as the course of the rhythmic development of the child. An overview is provided of the impact of rhythm-based music activities on non-music developmental domains together with recommendation for early work on rhythm. We emphasized the need to conduct experimental research to shed light on the role of rhythm in the development of the child and the rhythmic models applicable in child care institutions, including therapeutic and rehabilitation institutions. (shrink)

U radu posvećenom osamdesetogodišnjici rođenja filozofa Ante Pažanina, učenika Joachima Rittera i Ludwiga Landgrebea, autor raspravlja o jednom od najdiskutiranijih pitanja kasne faze fenomenologije Edmunda Husserla – o odnosu svijeta života i transcendentalnog ega kao temeljima fenomenologije. Uzelac posebnu pažnju posvećuje formiranju Pažaninovih filozofskih stavova pod utjecajem Landgrebeove teze iz šezdesetih godina XX. stoljeća o Husserlovom napuštanju kartezijanskog puta, kao i potonjem Ritterovom utjecaju na Pažaninovo učešće u rehabilitiranje filozofije politike. U završnom djelu autor se, pozivanjem na Eugena Finka (...) i Hansa-Georga Gadamera, vraća razmatranju problema formuliranog već u naslovu i ističe kontinuitet Husserlovog mišljenja zastupajući tezu da naglašavanje problematike svijeta života ne znači ni napuštanje kartezijanske tradicije, ni metafizike .In seiner Arbeit, die dem 80-jährigen Geburtstag des Philosophen Ante Pažanin, dem Schüler von Joachim Ritter und Ludwig Landgrebe gewidmet ist, behandelt der Autor eine der meistdiskutierten Fragen der späten Phänomenologiephase von Edmund Husserl, nämlich das Verhältnis zwischen der Lebenswelt und des transzendentalen Ego als Grundlagen der Phänomenologie. Uzelac widmet besondere Aufmerksamkeit der Gestaltung von Pažanins philosophischen Standpunkten unter dem Einfluss von Landgrebes These aus den 60er Jahren des 20. Jahrhunderts über Husserls Abkehr vom kartesianischen Weg sowie Ritters späterem Einfluss auf Pažanins Beteiligung an der Rehabilitation der politischen Philosophie. Sich auf Eigen Fink und Hans- Georg Gadamer berufend, kehrt der Autor im Schlussteil zu der Erörterung des bereits im Titel formulierten Problems zurück und hebt die Kontinuität von Husserls Denken hervor, wobei er die These vertritt, dass die Betonung der Problematik der Lebenswelt nicht gleichbedeutend ist mit der Abkehr sowohl von der kartesianischen Tradition, als auch von der Metaphysik. (shrink)

Heuristička propulzivnost bioetike u posljednjih trideset godina potaknula je na značajno proširenje područnog opsega: na metodološkom planu razvoj je obilježen kretanjem od disciplinarnosti do transdisciplinarnosti, a na problemskom planu od biotehničkih izazova do mišljenja cjeline živog svijeta. Međutim, bioetička ispitivanja još uvijek u obzir ne uzimaju probleme iz humanističke i prirodoznanstvene kozmologije, čak ni u sklopu projekta integrativne bioetike, što je izrazito problematično s obzirom na važnost njihovih jezgri znanja. Razvijanje ljudskog društva prema objedinjavanju s prostorom izvan planeta Zemlje (...) te čvrsta povezanost fenomena života s osnovnom ustrojstvom i dinamikom pojmljivog svemira poziva na pripremno usmjeravanje pozornosti na bioetičke i društveno–znanstvene probleme u kojima kozmološki elementi nose važnu ulogu. Cilj je ovoga članka ponuditi istraživačko gledište u kozmobioetike kao ispomoći u daljnjem proširenju spoznajne senzibilnosti za istinu o kompleksnosti (društvenog) bivstvovanja na Zemlji i oko nje. Obrada problema zasniva se na multidisciplinarnoj komunikaciji relevantnih jezgri znanja metodom klasičnog filozofijskog izlaganja. (shrink)

Slijedeći Fichteovu misao da »svatko izabire onakvu filozofiju kakav je tko čovjek«, u članku se ocrtavaju misaoni sklopovi stvaralačkoga opusa Ante Pažanina, u nastojanju da se na taj način osvijetle stožerne sastavnice njegove životne filozofije. Pažaninova istraživanja o filozofiji kao strogoj znanosti, fenomenologiji, praktičnoj filozofiji, etici i politici imaju znatan odjek i utjecaj ne samo u Hrvatskoj nego su zapažena i u svijetu. Na međunarodnoj pozornici privukla je zanimanje njegova osebujna koncepcija normativne političke filozofije u kojoj kritički rasvjetljuje i ukazuje (...) na posljetke suvremene znanstveno-tehničke civilizacije. Nasuprot novovjekovnom odvajanju etike od prava i politike, Pažanin se oslonio na aristotelovsku tradiciju praktične filozofije koja polazi od jedinstva etike i politike. Praktičnu filozofiju promatra kao samostalno i neovisno područje o poietičnoj techne i teoretskoj episteme. Takav pristup praktičnoj filozofiji nadilazi poteškoće aprirornoga univerzalizma teoretskoga utemeljenja etičkih normi te bolje odgovara suvremenoj raznovrsnosti svijeta života i njegovoj složenosti. Pažaninovu životnu filozofsku misiju može se prispodobiti Gadamerovu opisu »nasljedovanja« Aristotela u nastojanju filozofa da se pomoću filozofske teorije stavi u službu ljudske prakse. Njegova je praktična životna filozofija svojevrsno misaono nastojanje oko razumijevanja i posuvremenjenja odnosa između refleksivnih oblika teorije i praktične umnosti povijesnoga svijeta života. Filozofska refleksija za njega ima zadaću ne samo primjereno razumjeti praktični svijet nego ga time i odgovorno mijenjati u nastojanju za ozbiljenjem najvišega ljudskog dobra kao bitne svrhe čovjekova življenja. (shrink)

1960-ih i 1970-ih godina odbačeno je viđenje znanosti kao neutralne i bez utjecaja klase, rase, roda, nacionalnosti i politike. Neki od pokreta, koji su usmjereni na društvenu upotrebu znanosti, prepoznali su znanost kao produženu ruku kapitalističkog poretka i sredstvo eksploatacije te je proglasili suučesnicom u podčinjavanju žena, manjina i nerazvijenih zemalja. Jedan od tih pokreta je feministički. Do pojave ovih kritika znanost je bila shvaćena kao objektivna i vrijednosno neutralna.1970-ih godina suvremena feministička teorija podastrijela je kritički teorijski koncept roda predstavljen (...) kao način razlikovanja društvene konstrukcije maskulinosti i femininosti od bioloških kategorija muškog i ženskog. Polazeći od toga i usvojivši socijalni konstruktivizam, feministkinje su artikulirale feminističku teoriju stajališta koja pokušava konstruirati znanje iz perspektive života žena. Navedeni su bitni momenti zbog kojih je nepristranost u znanosti dosad bila onemogućena. Ključna postavka epistemologije stajališta sadrži tezu da epistemologija neutralnog, nezainteresiranoga promatrača svijeta treba biti zamijenjena epistemologijom senzibilnom na sve specifičnosti socijalnoga konteksta, a u slučaju feminističke inačice ove teorije drži se da način na koji žene doživljavaju društveni život daje jedinstveni uvid u način funkcioniranja društva, a stajalište žena, ili feminizma, manje je pristrano i iskrivljeno, za što se navode brojni razlozi.The view of science as neutral and not subject to the influence of class, race, gendernationality and politics, was largely rejected during the 1960s and 1970s. Certainmovements that focused on the social use of science had recognized science as a vehicleof the capitalist movement and as a means of exploitation, pronouncing sciencean extended accomplice to the subordination of women, minorities, and underdevelopedcountries. One of these movements is the feminist movement. Prior tothe criticism of these movements, science was thought of as objective and valueneutral.Modern feminist theory in the 1970s submitted a critical and theoretical concept ofgender presented as a way of differentiating between the social construction of mas-culinity and femininity and the biological categories of male and female. Using thisconcept as a starting point and incorporating social constructivism, the feministshave articulated the feminist standpoint theory which attempts to construct knowledgefrom the perspective of women’s lives. They stated key moments that have preventedthe impartiality of science. The key concept of the standpoint epistemologyincorporates the thesis that there exists a need to replace the epistemology of theneutral, disinterested observer of the world with the epistemology sensitive to allspecificities of the social context. The feminist version of the theory states that theway women experience social life gives them a unique view to the way the societyfunctions, and that the women’s, or feminist’s standpoint is less biased and distorted,for which they offer a number of arguments. (shrink)