Glavni cilj ovoga istraživanja bio je povijesno-komparativnom analizom nastavnih planova i programa, odnosno kurikuluma za osnovnu školu istražiti i analizirati ulogu, zastupljenost i načine realizacije školskih kurikuluma u razdoblju od 1951. do 2019. godine. Prema dobivenim rezultatima uočljivo je da se značaj, uloga i aktivnosti školskog kurikuluma razlikuju u različitim reformama, a analizom kurikulumskih dokumenata utvrđeno je da se aktivnostima i sadržajima iz područja školskog kurikuluma želi pridonijeti individualizaciji i fleksibilnosti nastavnog procesa, zadovoljavanju specifičnih mogućnosti, potreba i interesa učenika,povezivanju obiteljskog (...) doma te lokalne i šire zajednice sa školskim okruženjem, poticanju stvaralaštva, interdisciplinarnosti, zajedništva, stjecanju generičkih kompetencija i usavršavanju opće-obrazovnih kompetencija. Na temelju dobivenih rezultata i suvremenih odgojnoobrazovnih polazišta, autorice su predložile smjernice za suvremene školske kurikulume. The main goal of this research was to investigate and analyze the role, representation and ways of realization of school curricula in the period from 1951 to 2019 in the Republic of Croatia using a historical-comparative analysis of curricula, specifically primary school curricula. According to the obtained results, the authors conclude that the importance, role and activities of the school curriculum differ in different eras and within different reform attempts. The analysis of curriculum documents shows that the activities and contents of the school curriculum aim to contribute to individualization and flexibility of opportunities, according to the needs and interests of students, connecting the family home and local and wider community with the school environment, encouraging creativity, interdisciplinarity, togetherness, acquiring generic competencies and improving educational competencies. Based on the obtained results and the foundations of contemporary education the authors proposed guidelines for contemporary school curricula. (shrink)

Članek sledi zametkom teorij naravnega prava pri Aristotelu in rimskih pravnikih, nato pa se ukvarja z njihovim razvojem od Akvinskega do pozne sholastike in Suareza. Vendar pa avtor zagovarja trditev, daje resnične začetke in konceptualne vire modernih teorij naravnega prava iskati v zgodnji sholastiki 12. stoletja, ob uvajanju in zgodnjem razvoju kanonskega prava. Ogleda si tudi kritiko naravnega prava v obdobju renesanse, zatem pa obravnava teorijo naravnega prava Huga Grotiusa in opredeli njen zgodovinski novum ter oriše njeno konceptualno polje, sicer (...) nastalo s transformacijo humanistične tradicije, ki je zarisalo osnove liberalne doktrine in teorije suverene države, in na osnovi katerega so svoje moderne teorije naravnega prava gradili Selden, Hobbes, Pufendorf, Barbeyrac in Locke. (shrink)

Sustainable development – as a concept of changes directed at creating an environment in which a person lives in harmony with nature – is nowadays an imperative. Laws and regulations concerning sustainable development exist, but the implementation of related topics in curricula is sporadic, led by few teachers sensible to eco-topics, and realized mainly through specific project activities. Even though the curricular reform in Croatia recognized the importance of sustainable development and introduced the cross-curricular topic devoted to it, the realization (...) of related educational goals is questionable. The conceptual complexity of the new curriculum that is based on interdisciplinarity presupposes knowledge and skills that go beyond those provided to future teachers during their formal education. The aim of this paper is to present the most important moments in the history of education for sustainable development in Croatia. Further, based on the research by different authors, we shall present didactic guidelines that can help teachers with implementation of the new curriculum. (shrink)

From the institutional inauguration of the discipline in 1972, philosophy of sport tends to expand, spreading itself around the world from one country to another, and including new philosophical in...

This research was carried out on a sample of third year pupils of vocational schools and gymnasiums. Of the surveyed pupils, 253 of them attended gymnasiums, while 352 attended vocational secondary schools. The goal of this research was to examine specificities in secondary school pupils’ perceptions of the importance of subjects in the field of the fine arts. A separate analysis was undertaken for only two selected dependent variables: the importance of subjects in the field of the fine arts for (...) developing memory and the ability to learn other subjects, and interest in and satisfaction with participation in fine arts activities. The results show that there is no statistically significant difference between the estimation of gymnasium and vocational school pupils regarding participation in fine arts activities or in their estimation of the importance of fine arts activities in developing memory and the ability to learn other subjects. There is a statistically significant gender difference in the estimation of participation in fine arts activities, as well as in the estimation of the importance of fine arts activities in developing memory and the ability to learn other subjects. It can be concluded that respondents were unable to estimate how much or why they would use competencies gained in fine arts teaching in their continued education or their future careers. (shrink)

Razvoj biofarmaceutika predstavlja izazov u bioetici. Za razliku od uobicajenih lekova male molekulske mase, biofarmaceutici su proteini kompleksne trodimenzionalne strukture koji se dobijaju tehnologijom rekombinantne DNK i tehnikom hibridoma. Imunogenost biofarmaceutika treba uvek proveriti u klinickim studijama zbog male prediktivne prednosti pretklinickih animalnih modela. Medjutim, primati i transgeni sojevi miseva mogu se upotrebiti da bi se naznacili neki aspekti imunogenosti. Znacajni napori su ucinjeni u cilju smanjenja upotrebe primata u razvoju biofarmaceutika, npr. poboljsanja dizajna istrazivanja i promene u zakonskoj (...) regulativi. Osim toga, u ovoj oblasti su aktivne i pojedine ekspertske grupe. Uprkos tome, postoji rastuci trend upotrebe primata izuzev coveka u pretklinickom ispitivanju bezbednosti biofarmaceutika, posebno kada su u pitanju monoklonska antitela. Druga bioeticka pitanja koja se mogu dovesti u vezu sa razvojem biofarmaceutika su odnos njihove cene i efikasnosti, procena bezbednosti u klinickim uslovima, proizvodnja bioloski slicnih lekova i uporedjivanje njihove efikasnosti sa placebom u zemljama u kojima ne postoji namera o plasmanu. Upoznavanje humanog genoma otvorilo je mnoga bioeticka pitanja. Razvoj biofarmaceutika je vazno bioeticko pitanje iz vise razloga. Ono povezuje sve aspekte savremene bioetike: biomedicinu, dobrobit zivotinja i najnovija dostignuca u biotehnologiji. Posebno, razvoj biofarmaceutika je izazov kada je u pitanju lecenje retkih bolesti. (shrink)

Humani razvoj je?proces povecavanja stvarnih sloboda koje ljudi uzivaju?. Shodno tome, povecanje mogucnosti izbora bi trebalo da bude cilj javnih politika koje u fokus stavljaju humani razvoj. Prilikom procene nivoa humanog razvoja, njegovog poredjenja sa dostignucima drugih zemalja, kao i analize razlicitih predloga prakticnih politika, donosioci odluka se moraju oslanjati na precizne pokazatelje nivoa humanog razvoja. Posto bruto domaci proizvod ne moze posluziti ovoj svrsi, javila se potreba za adekvatnijom merom i formiran je indeks humanog razvoja. Cilj ovog (...) rada je da utvrdi da li indeks humanog razvoja odrazava osnovna nacela koncepta humanog razvoja. Argumenti predstavljeni u okviru ovog rada upucuju na zakljucak da HDI ne odrazava u potpunosti sve ideje humanog razvoja. Buduci da je koncept humanog razvoja mnogo siri nego sto to bilo koji pojedinacni indikator moze da predstavi, nivo humanog razvoja bi trebalo ocenjivati pomocu nekoliko razlicitih indikatora. PR Projekat Ministarstva nauke Republike Srbije, br. 47009: European integrations and social and economic changes in Serbian economy on the way to the EU i br. 179015: Challenges and prospects of structural changes in Serbia: Strategic directions for economic development and harmonization with EU requirements. (shrink)

Clanak analizira razvoj istorijskofilozofskog istrazivanja kasnosholastickih izvora Dekartove teorije ideja. U prvom delu analizira se dugo vremena dominantan stav medju istoricarima filozofije da je Dekartova teorija ideja u biti epistemologija. Uzroci napustanja takve, umnogome novokantovstvom uslovljene slike bili su pojava nove generacije istoricara filozofije koja je istrazivala i nemetafizicke oblasti Dekartove misli, ali i rad na samoj kasnosholastickoj filozofiji. U drugom delu pokazuje se zasto je za Dekarta relevantna kasna sholastika, a ne, na primer, Toma Akvinski i zasto se (...) od kasnosholastickih mislilaca po znacaju posebno izdvaja Francisko Suarez. (shrink)

Rad pripremno ocrtava etično načelo saturiranosti u svrhe boljeg razumijevanja zdravog radnog okruženja. Načelo se oprimjeruje razmatranjem zajedničke biti ljudskih problema vezanih za uzrok, razvoj, učinke i posljedice COVID–19 virusne pandemije koja je potvrdila dugo znane, sustavne probleme opterećenja u ljudskom društvu, naročito u području poslovanja. Posebno treba istaknuti područje kadrovski i financijski potkapacitiranih nacionalnih sustava, poput znanstvenog sustava u Republici Hrvatskoj, u kojem vlada i problem višestrukog radnog identiteta. Izabrana optika motrenja služi približavanju moralne i organizacijske važnosti i (...) korisnosti kriterija saturiranosti za, s jedne strane, optimalnu organizaciju rada, ali i, s druge strane, očuvanje dostojanstva čovjeka u radnom okruženju. (shrink)

In his essay?The Protestant Ethic? Max Weber explains the specific economic development and the foundation of capitalism in Western Europe due to the appearance of protestant sects and the?spirit of capitalism?. By doing so, Weber assigns religion a significant place among the factors of social and economic development. Taking Weber?s theory and argumentation as a starting point, this article drafts a thesis on?orthodox ethic? and determines its role in the development of the?spirit of capitalism? in orthodox countries. For that purpose (...) this article compares political-historical circumstances on the territory of the Western and Eastern Church on one, and pictures the theological-philosophical basis of both Protestantism and Orthodoxy on the other side. U svom eseju?Protestantska etika? Maks Veber specifican ekonomski razvoj i utemeljenje kapitalizma u zemljama Zapadne Evrope objasnjava po?javom protestantskih sekti i svojevrsnim protestantskim?duhom kapitalizma?, dodeljujuci na taj nacin religiji znacajno mesto medju ciniocima drustvenog i ekonomskog razvoja. Polazeci od Veberove teorije i argumentacije, u ovom radu se zeli postaviti teza o?pravoslavnoj etici? i odrediti njena uloga u razvoju?duhu kapitalizma? u pravoslavnim zemljama. Pri tome se uporedjuju kako politicki-istorijske okolnosti na teritoriji Zapadne odn. Istocne crkve, tako i teolosko-filozofske osnove protestantizma s jedne, i pravoslavlja s druge strane. (shrink)

U posljednjih nekoliko desetljeća svjedočimo velikom razvoju istraživanja na području znanosti i religije. Jedan takav razvoj naziva se 'teologija prirode' (ToN), što uključuje aktivnost izgradnje ili revizije teoloških okvira u svjetlu suvremenih znanstvenih razvoja, npr. evolucije, teorije kaosa i kvantne mehanike. Ian Barbour, John Polkinghorne i Arthur Peacocke, kršćanski mislioci, najpoznatiji su zagovornici ove vrste razmišljanja. Međutim, ovaj diskurs nije ispitan iz islamske perspektive. S obzirom na ovaj jaz, u članku razmatramo ovaj način razmišljanja iz perspektive Ashʿarī škole mišljenja (...) koja je dio sunitske islamske kalām tradicije. Prvo ćemo razmotriti kako se ToN manifestira u djelima ranije spomenutih mislilaca. Nakon toga ističemo bitna načela ašʿarizma koja su relevantna za Boga, Njegovu interakciju sa stvorenim svijetom i znanost. One se potom uspoređuju s idejama navedenih mislilaca. Dolazimo do dva zaključka. Prvo, pokazujemo da se atomizam, koji se općenito shvaća općeprihvaćeno stajalište u Ashʿarī tradiciji, ne bi trebao smatrati teološkimgledištem, već prije filozofskim ili znanstvenim. Drugo, napravljena je važna razlika između znanstveno informirane teologije (SIT) i kontingentno informirane teologije (CIT). Za Ashʿarīje, CIT je dovoljan za razumijevanje Boga, ali oni bi smatrali da bi SIT prikazan u ToN bio problematičan. Motivacija i metodologija lokaliziranja ili modificiranja Božje prirode ili atributa kako bi odgovarali današnjoj znanosti smatrala bi se teološki vrlo spronim oblikom scijentizma. (shrink)

The paper discusses the challenges faced by the theoretical thought and practice in Europe concerning the politics of. Though multiculturalism is a complex phenomenon assuming that many social diversities should be brought into accord, in the practice of the Central and Southeast European states it is reduced to the identification of the identities and the recognition of the ethno-cultural minorities' rights. In these regions the politics of multiculturalism meets the resistance of the majority as well as the barriers that slow (...) down their social development. The antagonists of multiculturalism find their allies in conservative though real opinions of the intellectuals and politicians in the West who are afraid that a too fast expansion of the European Union may jeopardize its economic development and disturb even more its political stability. U radu se razmatraju izazovi sa kojima se suocavaju teorijska misao i praksa u Evropi, u vezi sa politikom multikulturalnosti. Iako je multikulturalizam slozen fenomen koji podrazumeva uskladjivanje mnogih drustvenih razlicitosti u praksi drzava u Centralnoj i Jugoistocnoj Evropi on je redukovan na prepoznavanje identiteta i priznavanje prava etno-kulturnih manjina. U ovim regionima politika multikulturalnosti nailazi na otpor vecine i prepreke koje usporavaju njihov drustveni razvoj. Saveznike, neprijatelji multikulturalizma, nalaze u konzervativnim, ali aktuelnim misljenjima intelektualaca i politicara na Zapadu koji strahuju da ce prebrzo prosirenje Evropske unije ugroziti njen ekonomski razvoj i jos vise uzdrmati politicku stabilnost. (shrink)

Veberova teza da je kapitalisticki duh postojao pre samog kapitalistickog razvitka inspirisala je mnoge sociologe da istraze kulturno zaledje savremenih oblika kapitalizma. U ovom radu autorka razmatra i poredi tri takva pristupa. Prvi je pristup Lika Boltanskog i Ev Sijapelo koji proucavaju razvoj 'novog duha kapitalizma' tako sto se usredsredjuju na odnos dva makroaktera - kapitalizma i kritike; drugi je pristup Najdzela Trifta koji uspon 'mekog kapitalizma' dovodi u vezu sa jacanjem 'kulturnog kola kapitala'; i, na kraju, imamo pristup (...) Ricarda Seneta koji analizira kulturu 'novog kapitalizma' i radnu etiku 'mp3 organizacija'. (shrink)

Iznimni utjecaj tehnologije na ljudski život oduvijek je bio paradoksalan. Primjerice, tehnologija je jedan od činitelja koji pridonosi neizvjesnosti budućnosti uslijed unutarnje proturječnosti tehničkog sustava i društva. Naime, što je tehnologija moćnija to je svijet uznemireniji. Pojedini autori izražavaju mišljenje da je upravo tehnodiskurs u stvari diskurs čovječnosti i način njezina poboljšanja. Unatoč ovome, pojedini autori, humanisti prije svega, misle da se tehnologija može ispuniti tradicionalnim vrijednostima. U stvari, oni smatraju da današnja kultura ima samo djelatnu vrijednost odjeljenu od tradicije (...) koja je oblikovana tehničkim napretkom i ekonomskim potrebama. Kultura je snažna oblikovateljica ljudskoga ponašanja jer je temelj svjesnih i nesvjesnih uvjerenja. Ona je put »ispravnih« načina života. Ne ugrožava li razvoj tehnike i tehnologije taj put »ispravnih« načina života?The extraordinary influence of technology on the human life has always been a paradox. For example, one of the factors contributing to an increase of uncertainty of the future of technology is internal contradictions of the technical system and society. For instance, a vulnerability to accidents grows proportionally with the size of organizations. Similarly, the more powerful a technology is, the more it disturbs the world. Some people think that the technodiscourse is a discourse about humanity and the ways of advancing it. Some humanists, on the other hand, think that the technology can be saturated with traditional values. Today’s culture has just an operational value detached from tradition, molded by the technical progress and economic needs. Culture is a powerful shaper of human behavior because it is the foundation of conscious and unconscious beliefs. It is the way of ‘proper’ ways to live. Can we do something in that way? We think we can. (shrink)

The main aims of the project are twofold: the first one is to get insight into scope, structure, everyday life, opinions and plans of our people who live abroad as the fourth and fifth generations of emigrants, specially those who left the country during 90s. The second is checking and recording their preparedness for "return" to mother-country through complex set of activities and arrangements: return, capital investments, know-how and skills investments, preservation and strengthening cultural identity of our people abroad and (...) development their links with the ethnic/cultural background and inheritance. Glavni ciljevi realizacije ove teme su dvojaki. Prvi cilj je sticanje uvida u obim, strukturu, karakteristike svakodnevnog zivota, stavove i planove nasih ljudi koji zive u inostranstvu kao pripadnici cetvrte i pete generacije emigranata. Drugi cilj je utvrdjivanje njihove spremnosti za povratak u zemlju maticu, kroz slozen sindrom fizickog povratka ili "virtuelnog" povratka, kroz kapitalne investicije, investiranje stecenog "intelektualnog kapitala" u drustveni razvoj zemlje, ali i osnazenja drustvenog i kulturnog identiteta nasih ljudi u rasejanju i jacanja njihovih veza sa etnokulturnim zaledjem i nasledjem. (shrink)

KAZALOUredniška opomba k nemški izdajiIII. DRAMSKA POEZIJA1. Drama kot poetična umetninaa. Princip dramske poezijeb. Dramska umetninac. Odnos dramske umetnine do publike2. Zunanja izvedba dramske umetninea. Branje in recitiranje dramskih delb. Igralska umetnostc. Od poezije bolj ali manj neodvisna gledališka umetnost3. Vrste dramske poezije in njeni glavni zgodovinski momentia. Princip tragedije, komedije in drameb. Razlika med antično in moderno dramsko poezijoc. Konkretni razvoj dramske poezije in njenih vrstTerminološki slovarček.

U radu se proučava potreba, značaj i načini profesionalnog usavršavanja učitelja za upotrebu inovativnih nastavnih sustava u nastavi o prirodi i društvu koji su podjednako primjenjivi i u drugim predmetima u osnovnoj i srednjoj školi. Cilj istraživanja je utvrditi procjene učitelja o svom stručnom usavršavanju za realizaciju nastave prema novim sustavima. Pošlo se od opće pretpostavke da su učitelji različito upoznati s inovativnim nastavnim sustavima pa ih stoga ne primjenjuju jednako u nastavi o prirodi i društvu na razini inicijalnog obrazovanja, (...) te posebnih pretpostavki da je upoznatost učitelja s inovativnim nastavnim sustavima pod značajnim utjecajem akademskog obrazovanja te da stupanj akademskog obrazovanja i nastavno iskustvo značajno utječu na njihov profesionalni razvoj. Kako bi se to utvrdilo, u prosincu 2023. godine na uzorku od 107 učitelja zaposlenih u osnovnim školama zlatiborskog okruga (Republika Srbija) provedeno je istraživanje prikazano u ovom radu. Prikupljeni podaci potvrdili su sve istraživačke hipoteze. Zaključeno je da su inovativni nastavni sustavi učenja i poučavanja značajni u realizaciji nastave o prirodi i društvu na razini inicijalnog obrazovanja, ali da su prisutni u provođenju kod učitelja do 10 godina i s više od 30 godina rada u praksi. Kako bi učitelji osnažili svoje kompetencije za upotrebu inovativnih nastavnih sustava, predlaže se drugačiji profesionalni razvoj koji podrazumijeva drugačije inicijalno obrazovanje tijekom kojeg bi budući učitelji stekli temeljna znanja za upotrebu inovativnih nastavnih sustava u realizaciji razredne nastave, kao i kasnije stručno usavršavanje koje podrazumijeva pohađanje edukacija o inovativnim sustavima nastave. (shrink)

In the article the author is following the development of Alfred Rosenberg?s social and political theory. Special attention is given to the anti-Christian attitude of the so-called "chief ideologist of Third Reich". Although one among the creators of the apocalyptic anti-Semitist ideology he opposed Nazi "Eastern politics" during the World War II. Instead of atrocities against the eastern peoples he was prepared to give them certain autonomy and to treat them as some kind of racially inferior allies. For him, only (...) Jews deserved extermination and it was this ultimate goal he expected to shape not only German foreign policy but also war itself. U clanku autor prati razvoj socijalne i politicke teorije Alfreda Rosenberga Posebna paznja je posvecena antihriscanskom stavu takozvanog "glavnog ideologa Treceg rajha". Iako jedan od stvaralaca apokalipticne antisemitske ideologije, on je osporavao nacisticku "istocnu politiku" tokom Drugog svetskog rata. Umesto zverstava prema istocnim narodima, on je bio spreman da im da izvesnu autonomiju i da ih tretira kao svojevrsne rasno inferiorne saveznike. Za njega, samo su Jevreji zasluzivali istrebljenje i taj vrhovni cilj je po njegovom misljenju trebalo da oblikuje ne samo nemacku spoljnu politiku, nego i sam rat. (shrink)

Moralna prihvatljivost kontracepcije kao metode kontrole radjanja usko je povezana s pitanjem moralnog opravdanja reproduktivne autonomije, odnosno s pitanjem treba li pojedincima dopustiti da autonomno i slobodno odlucuju o tome hoce li imati djece, kada i koliko. Razvoj medicinskih i znanstvenih tehnologija doveo je do upotrebe umjetnih metoda kontracepcije koji sprjecavaju zacece s ciljem odgadjanja i planiranja radjanja djece. U prvom dijelu clanka analiziram bioeticke argumente koji se iznose u raspravi o reproduktivnoj autonomiji, a koji bi mogli biti mobilizirani (...) protiv dopustanja upotrebe umjetne kontracepcije. U drugom dijelu, usporedjujem bioeticke argumente s daleko razradjenijim argumentima protiv umjetne kontracepcijekoji se pojavljuju u raspravama u filozofiji seksualnosti. U trecem i posljednjem dijelu, iznosim argumente protiv stavova G.E.M. Anscombe i J. Finnisa koji opravdavaju upotrebu prirodne metode kontrole radjanja, ali ne i umjetnih sredstva na nacin da ukazujem da nema moralno relevantne razlike izmedju ove dvije metode kontrole zaceca i radjanja. (shrink)

U ovom radu posveticemo paznju pitanju pravde, posebno u medjunarodnim odnosima. U tom kontekstu, dacemo kratak pregled postojecih teorija medjunarodne pravde. Potom cemo se okrenuti pitanju sta pravda zapravo jeste. Pokazacemo ubedljivost tvrdnje da je ona zasnovana na ideji slobode. Nasu poziciju pokusacemo da branimo uz pomoc Kantove i Dojlove argumentacije. Zakljucicemo da postoje ubedljivi argumenti u prilog tezi da je nas istorijski razvoj obelezen postupnom ekspanzijom slobode i pravde. Povrh toga, imamo snazne razloge da tezimo liberalnom internacionalizmu zasnovanom (...) na ideji postepenog priblizavanja covecanstva odredjenom obliku svetske drzave, a koji mo_e biti najbolji garant pravde u medjunarodnim odnosima. (shrink)

Jedan od temeljnih pojmova Aristotelove teorije o pjesništvu je ‘vjerojatno’. Obično se o ‘vjerojatnom’ misli kao o onom što je slično istini, no za Aristotela to je tek jedna od njegovih značajki. Sam pojam vjerojatnog produbljuje iznoseći razlike između povijesnog i pjesničkog govora, preko dogođenog i onoga što bi se moglo dogoditi. Članak donosi analizu Aristotelovog nadilaženja Platonovog shvaćanja umjetnosti, u prvom redu shvaćanjem umjetnosti kao vještine te novim odnosom prema oponašanju, zatim proučava razvoj razlike između istinitog i sličnog, (...) između mogućeg i nemogućeg. Izravni je interes ove studije pokazati kako Aristotel preko navedenih razlika ukazuje ne samo na filozofsku dimenziju pjesništva, nego i da preko pojma vjerojatnog umjetničkom djelu potvrđuje njegovu unutarnju koherenciju i vezu koja ne ovisi o izvanjskim zakonitostima te da umjetničko djelo u sebi pronalazi svoj princip, sredstvo i cilj.One of the fundamental concepts of Aristotle’s theory of poetry is ‘probable’. ‘Probable’ is usually thought of being similar to truth, as for Aristotle it is but one of its features. Reflecting the differences between historical and poetic expression, through what happened and what might happen, Aristotle deepens the concept of ‘probable’. The article analyzes Aristotle’s surpassing Plato’s comprehension of art, primary through perceiving art as a skill and the new attitude toward imitation. Thereupon, the development of the difference between true and similar is being studied: between the possible and the impossible. The main interest of this study is to present how Aristotle, through mentioned differences, indicates not only the philosophical dimension of poetry, but through the concept of ‘probable’, confirms inner coherence and connection of a work of art which does not depend on external laws but finds its own principle, means and objectives within itself. (shrink)

V članku so proučene odločitve Meddržavnega sodišča v Haagu, kjer je imela Srbija položaj stranke v postopku, in sicer je nastopala tako v vlogi tožeče kakor tožene stranke. V obravnavanih zadevah je bila pravdna sposobnost Srbije večkrat izpodbijana, odgovori Sodišča pa so sprožili številne polemike. Avtor se s strnjeno predstavitvijo sodb loti razčlembe sodniškega razlogovanja in tako poskuša razumeti, kako je Sodišče za obdobje med letoma 1992 in 2000 lahko prišlo do nasprotujočih si rešitev glede vprašanja dostopa Srbije do Sodišča. (...) Članek je nastal v okviru konference Centra za raziskave temeljnih pravic in razvoj prava in je bil predstavljen 27. maja 2010 na Univerzi v Caen-u. Avtor se zahvaljuje Marie Rota za njene nasvete. (shrink)

Hrvatski su isusovci bili blizu vrha svjetske znanosti i imali važnu ulogu u hrvatskoj kulturi, a tako i u znanosti. Mnogi hrvatski isusovci zaslužni su za razvoj prirodnih znanosti. No uz one koji su sada poznati sigurno je da ima još mnogo onih kojima rad nije dosad izašao na vidjelo. Upravo zato bit će potrebno provesti još mnoga nova istraživanja kojima će biti upotpunjena naša znanja o prinosu hrvatskih isusovacaprirodnim znanostima. Pogledom u povijest možemo reći da su Hrvati nadograđivali (...) svojim znanstvenim spoznajama u području prirodnih znanosti kulturnu baštinu europske zajednice. U 18. stoljeću znanost se postupno institucionalizira, a u 19. stoljeću postavljaju se temelji za sustavno i moderno ulaganje u znanost. Početkom 20. stoljeća, odnosno 1905. godine, Albert Einstein uvodi nove ideje u fiziku, koje nalaze svoje sljedbenike i u Hrvatskoj. Ovdje izdvajamo i ističemo dvije žene koje su uz mnoge naše znanstvenike bile sljedbeniceteorije relativnosti.Zdenka pl. Makanec, udata Blašković objavila je radove: O relativnosti: I. Relativnost brzine, gibanja i energije ; O relativnosti: II. Relativnost vremena ; Prilog neeuklidskoj statici. Počeci L statike i rješenje dosadanjeg paradoksa .Mira Hercigonja objavila je radove: Prilog geometriji Lobačevskog: doktorski rad ; Boškovićevi pseudonimi ; Le tableau des nombres premiers ; Materijalna tačka uprostoru Lobačevskoga: 1. Varićakova pretpostavka .The Croatian Jesuits were in the forefront of world scientific developments, and had a majorrole in Croatian culture and science. Many Croatian Jesuits have made a significant contributionin the field of natural sciences. However,beside those who arealreadyfamous , thereareothers whose contributions have not been appreciateduntil now.Thus,thereis a need for new researchthat would add to our knowledge about the roleCroatianJesuitsplayed in field of natural sciences. History shows that Croatianscientists have contributedto the Europeancultural heritage also in the field of natural sciences. In the 18th century,sciencehad been gradually institutionalized, while in the 19th century,the bases for systematicandmodern scientific development had been formed. Atthe beginning of the 20th century,in1905,AlbertEinstein introducednew concepts into physics, and these new ideas found its followersalso in Croatia.Hereshould be paid a tribute to two women who, together with manyotherCroatianscientists, have been the followers of the theory of relativityZdenka Blašković publishedthe following works: O relativnosti: I. Relativnost brzine, gibanja i energije ; O relativnosti: II. Relativnost vremena ; Prilog neeuklidskoj statici. Počeci L statike i rješenje dosadanjegparadoksa: disertacija .Mira Hercigonja published the followingworks: Prilog geometriji Lobačevskog: doctoral thesis ; Boškovićevipseudonimi; Letableaudesnombres premiers ; Materijalnatačka u prostoru Lobačevskoga:1. Varićakovapretpostavka. (shrink)

Heuristička propulzivnost bioetike u posljednjih trideset godina potaknula je na značajno proširenje područnog opsega: na metodološkom planu razvoj je obilježen kretanjem od disciplinarnosti do transdisciplinarnosti, a na problemskom planu od biotehničkih izazova do mišljenja cjeline živog svijeta. Međutim, bioetička ispitivanja još uvijek u obzir ne uzimaju probleme iz humanističke i prirodoznanstvene kozmologije, čak ni u sklopu projekta integrativne bioetike, što je izrazito problematično s obzirom na važnost njihovih jezgri znanja. Razvijanje ljudskog društva prema objedinjavanju s prostorom izvan planeta Zemlje (...) te čvrsta povezanost fenomena života s osnovnom ustrojstvom i dinamikom pojmljivog svemira poziva na pripremno usmjeravanje pozornosti na bioetičke i društveno–znanstvene probleme u kojima kozmološki elementi nose važnu ulogu. Cilj je ovoga članka ponuditi istraživačko gledište u kozmobioetike kao ispomoći u daljnjem proširenju spoznajne senzibilnosti za istinu o kompleksnosti (društvenog) bivstvovanja na Zemlji i oko nje. Obrada problema zasniva se na multidisciplinarnoj komunikaciji relevantnih jezgri znanja metodom klasičnog filozofijskog izlaganja. (shrink)

Ameriški bogovi (Starz 2017–2021) in Peščeni mož (Netflix 2022– ), dve izrazito gledljivi avdiovizualni seriji, sta priredbi priljubljenega romana Neila Gaimana (2001) in njegove predhodne serije stripov (1989–1996). Obe sta navdihnjeni s klasično in nordijsko mitologijo ter odražata razvoj kulturno in družbeno pomembnih tem, do katerega je prišlo med objavo njunih literarnih predlog in predvajanjem televizijskih serij. Zanimivo je, da priredba romana vključuje več olimpskih bogov, vendar zamolči vpliv Herodota. Po drugi strani je Peščeni mož v svoji televizijski različici, (...) natančneje v tu obravnavani zadnji epizodi prve sezone z naslovom Kaliopa, v prizorih spolne zlorabe precej manj grafičen; drastičnejše podobe prepušča gledalčevi domišljiji, a hkrati doseže še bolj izrazito empatijo do trpeče žrtve in ostro obsodbo storjene nezaslišanosti. (shrink)

Učenikova mogućnost izbora sadržaja učenja tijekom općeg obveznog obrazovanja važan je korak ka individualiziranom razvoju. Unatoč proklamiranim potrebama društva za razvojem kompetencija u tzv. STEM području, u hrvatskom su obrazovnom sustavu aktivnosti iz ovog područja najmanje zastupljene u kurikulumu općeg obrazovanja. Stoga je provedeno istraživanje interesa učenika za izbornu nastavu tehničke kulture te za aktivnosti koje bi odabrali kad bi mogli birati što će u školi učiti i raditi. Istraživanje je provedeno na stratificiranom uzorku učenika osnovnih škola u Hrvatskoj u (...) dobi od 11. do 15. godine života. Analizom rezultata istraživanja ustanovljeno je da su aktivnosti iz IKT-a, robotike, programiranja i modelarstva najatraktivnija područja za izbornu nastave tehničke kulture. Kad je riječ o aktivnostima u školi, učenici bi najradije odabrali sportske aktivnosti, a potom slijede informatičke, prirodoznanstvene i tehničke aktivnosti. Ovakav nalaz ukazuje na nužnu preobrazbu školskog kurikuluma koji će učenicima omogućiti razvoj u skladu s njihovim interesima. (shrink)

Početkom dvadesetog stoljeća Walter Benjamin ukazao je da s razvojem tehnike reproduciranja dolazi do gubljenja elitističkog statusa autora. S ekspanzijom tiska, filma i fotografije, svakome je, kako ističe, otvorena mogućnost dobivanja uloge u nekom filmu, pisanja nekog teksta koji bi potom bio objavljen u novinama, kreativnog izražavanja putem fotografije. Pojava interneta i novih medija ponovno aktualizira Benjaminovu teoriju. Razvoj cyber svjetova i mogućnost čovjekova kreativnog izražavanja unutar njih, u tekstu su dovedeni u vezu s pitanjem identiteta. Uključivanje čovjeka u (...) cyber prostor shvaćeno je kao otvaranje novih mogućnosti za ostvarenje čovjekovih kreativnih potencijala. U tome smislu, sudjelovanje čovjeka u cyber prostoru, čak i onda kada je usmjereno na stvaranje različitih predodžaba o samome sebi, shvaćeno je kao ostvarivanje čovjeka kao autora, a ne kao proces destabiliziranja čovjekova identiteta.At the beginning of the twentieth century Walter Benjamin pointed out that the development of techniques of reproduction leads to the loss of elite status of author. With the development of the press, film, and photography, as pointed out by Benjamin, everyone has an open possibility to gain a role in a movie, to be the author of a text which would then have been published in newspaper, or to creatively express through photography. Advent of the internet and new media actualized Benjamin’s theory. Development of cyber worlds and the possibility to one to creatively express himself into these worlds, in the text are linked to the question of identity. Inclusion of one in cyber space is understood as opening of new possibilities for the realization of one’s creative potentials. In that regard, the participation of one in cyber space, even when it is focused on creating different ideas about him, is understood as the realization of one as the author, and not as a process of destabilization of human identity. (shrink)

Knjiga jednoga od vodećih suvremenih talijanskih filozofa Giannija Vattima, Ecce komun, s podnaslovom Kako se novo-postaje ono što se bilo, značajna je iz nekoliko razloga. Prvi od njih leži u lucidnoj analizi tzv. »krize demokracije«, njenih institucija, te općenito predstavničkih tijela demokratskog političkog sistema. Povrh toga, ona ukazuje na krizu kapitalizma, koji nije u stanju smanjiti sve veće ekonomske razlike te čiji se razvoj pokazuje ekološki neodrživim. Osobito drugi dio knjige, prikazuje razvoj Vattimovih teoretskih promišljanja i posljedice tog (...) razvoja na njegove praktičko-političke stavove. Djelo ukazuje na ono što je novo u njegovu promišljanju, ali istovremeno i kako su te nove postavke i zaključci proizašli iz dosadašnjeg filozofskog puta autora. Konkretno djelo ukazuje kako promišljanje slabe misli, kritike apsolutnih vrijednosti, u ovom povijesnom trenutku nužno vodi zaključku da treba postati komunist. Isto tako na pitanje zašto čitati Ecce komun moglo bi se odgovoriti: zato da bi se u potpunosti shvatile ne samo praktično-teoretske implikacije Vattimove misli već i njezin razvojni put, pa utoliko i njezine osnove.This article examines Gianni Vattimo’s book-cum-political autobiography Ecce comu. Come si diventa ciò che si era . The principle value of this work lies in its discussion of the current political and theoretical position of the father of weak thought in relation to developments in his philosophical thought and his personal life. Vattimo’s position has been directly influenced by the concrete historical moment of widening economical differences and dominant “economicism”. More than any other previous work, in this book Vattimo calls for the need to think a communist ideal. With regard to the question over whether it is possible to be a communist today, Vattimo responds that not only is it a possibility but an imperative. In other words, if post-metaphysical philosophy of the present world intends to remain non-dogmatic, it must rediscover an anarchistic, libertarian and anti-totalitarian communism. Consequently, one of the goals of this paper is to explore what Vattimo means by being a Communist and his idea of Communism. The paper demonstrates that the Communism Vattimo has in mind is not a model of a perfect society but an ideal to follow in order to realize a truly democratic society. (shrink)

U radu se najprije razmatra značaj Nietzscheovih ideja za genezu i razvoj književnoteorijskih koncepcija Harolda Blooma, pri čemu je najveća pažnja posvećena revizionističkim temeljima ideje »straha od utjecaja«, kao i Bloomovoj polemici s onim suvremenim teorijskim orijentacijama koje je objedinio pežorativnom oznakom »škola resantimana«. Potom se pojedini elementi Bloomove poetike sučeljavaju s ničeanskim naslijeđem prisutnim kod dvojice filozofa, Michela Foucaulta i Richarda Rortyja, da bi se ukazivanjem na sličnosti i razlike – ali i na stavove koje su o naznačenim (...) pitanjima zauzeli autori poput Gillesa Deleuza i Paula de Mana – potvrdilo kako Nietzscheovo djelo, pored ostalog i zahvaljujući mogućnostima različite interpretacije, posjeduje ona svojstva koja Bloom naziva »kanonskima «.The paper examines the importance of Nietzsche’s ideas for the genesis and development of Harold Bloom’s theoretical conceptions. The focus is on revisionist foundations of the idea of “anxiety of influence”, as well as on Bloom’s polemic with contemporary theoretical orientations he pejoratively labeled as “School of Resentment”. In addition, certain elements of Bloom’s poetics are confronted with Nietzsche’s legacy present in the work of two philosophers, Michel Foucault and Richard Rorty. Pointing out the similarities and differences – and also the related views of authors such as Gilles Deleuze and Paul de Man – the paper confirms that Nietzsche’s opus, partly due to capacity for different interpretations, has those qualities that Bloom defines as “canonical”. (shrink)

Uvodno poglavje je pregled razprav o svobodi spod peresa določenih nevrofiziologov iz Nemčije. V tem okviru lahko pridemo do zaključka, da ni potrebna vrzel v vzročnosti narave, da bi lahko obstajalo nekaj takega kot svoboda. V tem oziru so Libetovi eksperimenti nekonsistentni. Svoboda je v bistvenem smislu prostost od določenosti volje po volji drugega. In svoboda ima enako kot človekova zavest bistveno družbeno formo. To pa še ne pomeni, da lahko podamo oris naravne zgodovine svobode, zgodovine, v kateri bi neizogiben (...) razvoj človeškega bitja in neomejena svoboda gibanja predstavljala bistveni razvojni fazi. Pričujoči članek je tako poskus razumevanja svobode v perspektivi zgodovine evolucije.In an introductory chapter I canvass a discussion concerning freedom which has been introduced, in Germany, by certain neurophysiologists. I conclude, with regard to this discussion, that no gap in the causality of nature is required in order for there to be freedom. In this respect, then, the Libet experiments prove inconclusive. Freedom is, essentially, freedom from the determination of one’s will by the will of others. And like human consciousness, freedom has an essentially social form. This, however, does not preclude that we may make a sketch of the natural history of freedom, a history in which the unfettered development of a living being and an uninhibited freedom of movement represent essential stages. This essay makes a case for placing the social and political understanding of freedom in the perspective of the history of evolution. (shrink)

Fenomenološki etos, po katerem je povzet naslov knjige, izhaja iz etične prenove v evropski filozofiji, ki se je začela na začetku 20. stoletja. Zasnoval ga je oče fenomenologije Edmund Husserl in se ob tem deloma navezal na Schelerjev koncept materialne etike, etike vrednot. Avtor v knjigi prikaže, kaj to pomeni na eni strani za etiko samo, na drugi strani pa za odnos med etičnostjo in religioznostjo. Celotno problematiko pa konkretizira z analizo in interpretacijo razmerja med kategoričnim imperativom in zlatim pravilom (...) kot najstarejšim moralnim pravilom vseh svetovnih civilizacij, tako da ga danes obravnavamo kot ključni element svetovnega etosa. V tem kontekstu sta prek Assmannovega in Girardovega tematiziranja krščanstva problematizirana tudi monoteistična ekskluzivnost in nasilnost. V sklepnem delu knjige je prikazan razvoj fenomenološkega etosa od Husserl prek Heideggerja in Levinasa do Derridaja in Mariona. Knjiga se sklene s predstavitvijo vloge in pomena fenomenološkega etosa v kontekstu globalne krize sodobnega sveta. (shrink)

Autor podrazumijeva činjenicu da su Crkva i kršćanstvo nastali, razvijali se i širili u ozračju grčko-rimske ili helenističke kulture u koju su, navješćujući vjeru u Krista, Otkupitelja i Spasitelja, unijeli određene sastojke tadašnje židovske kulture, omogućujući tako razvoj europske culture. U misionarskom djelovanju, posebno nakon otkrića Amerike, Crkva susreće i prihvaća i druge kulture. U novom vijeku Crkva sve više postaje svjesna važnosti tih kultura, da bi počevši s II. vatikanskim saborom počela govoriti o pluralizmu kultura, o važnosti autohtonih (...) kultura trećeg svijeta, tražeći načine kako ih plodonosno povezati s navještajem Evanđelja. Autor iznosi kako Crkva u dokumentima II. Vatikanskog Sabora, posebno u pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes, naširoko govori o kulturi , prihvaćajući također činjenicu pluralizma kulturâ. U spomenutoj saborskoj konstituciji susrećemo definiciju kulture u br. 53. Govoreći o poslije-saborskom govoru Crkve o kulturi, autor analizira različite papinske dokumente i govore poslije II. vatikanskog sabora, dokumente različitih vatikanskih ureda, kao i one biskupa iz Latinske Amerike. Autor posebno analizira crkveni govor o problematici kulture i inkulturacije u navještaju vjere, želeći pokazati kako je Crkva u svojem djelovanju nakon Sabora susretala i prihvaćala nove izazove, posebno antropološki pristup kulturi i inkulturaciji, koji su je poticali da još jasnije progovori o kulturi, o pluralizmu kultura, i o inkulturaciji vjere na kraju dvadesetog stoljeća.The author comprehends the fact that the Church and Christianity emerged , developed and spread in the atmosphere of the Greek-Roman or Hellenistic culture in wich they brought, by proclamation the faith in Jesus Christ, the Redeemer and Savior, the certain ingredients of Jewish cultur, making in such way possible the developement of European culture. In missionary work, especially after the discovery of America, the Church meets and accepts the other cultures. In the modern world Church more and more becomes conscious of these cultures. Beginning with the Second Vatican Council the Church speaks of a plurality of cultures and the importance of authentic cultures of the third world in order to find the ways how to fertile connect cultures with the proclamation of Gospel. The author brings out that the Church in the documents of Second Vatican Council, particularly in the Pastoral Constitution Gaudium et spes, widely speaks of culture accepting the fact of a plurality of cultures. The same pastoral constitution brings the definition of the word ‘culture’ in the number 53. Based on the topic of culture after the Second Vatican Council the author analyzes the different papal document and speeches, the document of various Vatican offices, as well as documents of bishops from Latin America. The author particularly analyzes the Church’s speech founded on the problem of culture and inculturation in the proclamation of faith, in order to show how Church, in its work after the Second Vatican Council, met and accepted new challenges, especially anthropological admission to culture and inculturation, that gave an impulse to the Church to speak more clearly of culture, of a plurality of cultures and of inculturation of faith at the end of 20th century. (shrink)

Ovaj članak ide protiv struje akademskog diskursa odgovarajući na naslovno pitanje negativno. Ovaj suprotni odgovor nije zamišljen da potkopa stav da je ljubaznost dobra stvar; niti je, međutim, primjer puke filozofske sklonosti za igru riječima. Tvrdim da shvaćanje ljubaznosti kao vrline više zamagljuje nego rasvjetljuje, iz razloga što zanemaruje različite razlike koje nam pomažu razumjeti moralni jezik i postići „kreposnu pismenost“. U radu dajem pregled relevantne psihološke literature prije nego što se prebacim na filozofske izvore. Nakon toga ocrtavam alternativne načine (...) na koje dosljedni etičari vrline mogu reći sve što žele reći o ljubaznosti, koristeći mnogo bolje utemeljene i manje nejasne pojmove. Nudim pogled na ljubaznost kao klasterski pojam u istom smislu kao što je Wittgensteinov pojam igre. Na kraju, iznosim neke implikacije ovog stajališta za praktične izazove za razvoj karaktera. (shrink)

Avtor predstavi Roberta Boyla kot eksperimentalnega filozofa in njegov doprinos pri vzpostavljanju vloge eksperimentalne filozofije v novoveški znanstveni skupnosti. Kot filozof narave je Boyle združeval tri novoveške identitete: učenjaka oziroma filozofa, kristjana in gentlemana. Boylov program naravne filozofije je mogoče strniti v dve programski točki. Prvič, razložiti naravo s sklicevanjem na njene osnovne gradnike, tj. drobna telesca oziroma corpuscules. Drugič, Boyle nadaljuje mehanicistične razlage narave, ki naravne pojave pojasnjujejo izhajajoč iz delovanja strojev, ki so človeški izdelek. Področje, na katerem je (...) bil Boylov doprinos k naravni filozofiji 17. stoletja morda največji, zadeva raziskave o tem, kaj so kvalitete ali lastnosti teles. S svojimi ugotovitvami je vplival tako na razvoj Newtonove naravne filozofije kot tudi Lockove empiristične filozofije duha in zaznave. (shrink)

U članku se razmatra nastanak i razvoj pojma ‘nacija’ u novovjekovnoj Europi, koja su shvaćanja pripadnosti naciji pritom bila u igri, te kako je cijeli ovaj kompleks ideologija utjecao na teoriju i praksu kolonijalnog ekspanzionizma nacionalnih država. S time je usko povezan i mit o tome da je kolonijalna ekspanzija Europe bila prvenstveno širenje civilizacije. U kritičkom sučeljavanju s ovim ideologijama na koncu se pojavljuje kako kolonijalno pitanje u marksizmu, tako i globalno nasljeđe kolonijalizma danas.Erörtert wird die Entstehung und (...) Entwicklung des Begriffes „Nation“ im Europa der Neuzeit, welche Auffassungen über die Zugehörigkeit zu einer Nation dabei im Spiel waren, und wie sich dieser gesamte Ideologienkomplex auf die Theorie und Praxis des kolonialen Expansionismus der Nationalstaaten ausgewirkt hat. Damit ist auch der Mythus eng verbunden, dass die koloniale Expansion Europas hauptsächlich eine Ausbreitung der Zivilisation gewesen sei. In kritischer Auseinandersetzung mit diesen Ideologien kommt abschließend sowohl die koloniale Frage im Marxismus zur Sprache, als auch das Globalerbe des Kolonialismus heute. (shrink)